U ovom radu nastoji se objasniti utjecaj podnošenja tužbe u upravnom sporu, vezano uz postupak javne nabave. Uvodno se opisuje pojam upravnih (javnih) ugovora, osnovni modeli upravnih ugovora te modeli ugovora o javnoj nabavi, kao i utjecaj na hrvatsko pravo. Zatim se prikazuje razvoj prava javne nabave u Republici Hrvatskoj te važnost i razvoj pravne zaštite. Zakonom o upravnim sporovima iz 2010. propisana su dva instituta, privremene mjere i odgodni učinak tužbe, koji mogu imati utjecaja na izvršenje rješenja o odabiru koje je steklo svojstvo izvršnosti. Institut privremene mjere novina je u našem upravnom sporu, obzirom da ga stari Zakon o upravnim sporovima nije regulirao. Novim Zakonom o upravnim sporovima iz 2010. propisana je mogućnost izricanja privremenih mjera, ali nije navedeno kakve privremene mjere sud može izricati. Drugim riječima, sudac koji vodi upravni spor ima vrlo širok diskrecijski prostor kada odlučuje o zahtjevu stranke za izdavanje privremenih mjera. Institut odgodnog učinka tužbe prisutan je u našem upravnom sporu još od Zakona o Državnom savjetu i upravnim sudovima. Obzirom da je cilj provođenja upravnog postupka donošenje rješenja kojim će se odlučiti o pravima, obvezama ili pravnim interesima stranaka, Zakon o upravnom postupku iz 2009. propisuje kada rješenje postaje izvršno te pod kojim uvjetima bi se moralo pristupiti prisilnom izvršenju, ukoliko strana odbije izvršenje rješenja. Stoga kada govorimo o odgodnom učinku tužbe, uvijek se mora raditi o strogoj iznimci te iako postoje situacije u kojima se može opravdati privremena odgoda izvršenja, one moraju biti obrazložene. Novim Zakonom o upravnim sporovima iz 2010. nadležnost za odlučivanje o zahtjevima stranaka za odgodnim učinkom tužbe omogućena je i upravnom sudu pred kojim je tužbom pokrenut spor, a sud može odlučiti da tužba odgađa izvršenje pojedinačne odluke ili upravnog ugovora samo ako su kumulativno ispunjene zakonom definirane pretpostavke. Naknada štete također se razmatra u radu. Zakonom o upravnim sporovima iz 2010. godine predviđa je mogućnost da tužitelj u upravnom sporu traži povrat stvari ili naknadu štete koji predstavljaju sporedni zahtjev uz glavni zahtjev, a sud tada mora odlučiti o tom akcesornom zahtjevu. Posebna vrsta odgovornosti javnopravnih tijela proizlazi iz njihovog nezakonitog i nepravilnog rada, a Zakon o upravnim sporovima iz 2010. godine navodi pretpostavke za oslobađanje tuženog javnopravnog tijela od odgovornosti za naknadu štete. Obzirom da nema drugih odredbi koje bi izričito ili posredno određivale o kakvoj vrsti odgovornosti je riječ te nije propisano radi li se o objektivnoj ili subjektivnoj odgovornosti, također se razmatra o kojoj vrsti odgovornosti se radi u slučaju naknade štete. Dodatno, u radu se objašnjava priroda spora o naknadi štete te opisuje stranke u postupku. Prikazuje se što zahtjev za naknadu štete treba sadržavati te opisuje odlučivanje suda obzirom da sud presudom odlučuje o tzv. sporednom zahtjevu tužitelja. Vezano za javnu nabavu, šteta za tužitelja može proizaći iz sklapanja, raskida i izvršavanja upravnog ugovora, a sud može odrediti naknadu svakog oblika štete – materijalne i nematerijalne štete, stvarne štete te izmakle dobiti.