U radu se obrađuju članska prava i obveze kojima država raspolaže kao imatelj dionica i poslovnih udjela u trgovačkom društvu. U toj ulozi, država vrši funkcije poduzetnika i zaštitnika općih interesa te na tržištu sudjeluje kao privatnopravna osoba (iure gestionis). Daje se cjelovit pregled sustava upravljanja i raspolaganja državnom imovinom i trgovačkim društvima čiji je član Republika Hrvatska. Uspoređuju se razlike između decentraliziranog i centraliziranog sustava upravljanja državnom imovinom, gdje je snažan korak prema centraliziranom upravljanju učinjen osnivanjem Ministarstva državne imovine. Članska prava države u trgovačkom društvu među ostalim čine i pravo sudjelovanja u skupštini društva te pravo glasa. Stoga se detaljno objašnjavaju postupak i uvjeti za izbor članova uprava i nadzornih odbora trgovačkih društava čiji je država član, s naglaskom i na analizu transparentnosti javnih natječaja. Pravo predlaganja i izbora kandidata podijeljeno je između Vlade, resornih ministarstava, Ministarstva državne imovine, CERP-a te Povjerenstva Vlade za upravljanje strateškim trgovačkim društvima. Kritički se analiziraju razlozi zašto u RH učinkovitost rada trgovačkih društava čiji je država član nije dosegla zadovoljavajuću razinu. U tom pogledu, objašnjavaju se učinci naslijeđa iz bivše SFRJ te posljedice privatizacije i pretvorbe društvene imovine. Ujedno se temeljem relevantnih analiza i izvješća ukazuje na potrebu mijenjanja dosadašnjeg modela korporativnog upravljanja. To se odnosi na nužnost veće profesionalizacije i depolitizacije rada, smanjenja političkog utjecaja na organe društva te jačanja uloge nadzornog odbora i sprječavanja sukoba interesa. Konačno, uzimajući u obzir prevelik broj udjela i dionica kojima raspolaže RH u trgovačkim društvima, iznose se preporuke daljnje privatizacije onih društava koja posluju s gubitkom ili koja nisu od strateškog interesa za RH.