Kroz daleku povijest sve do današnjih dana većina zemalja, neovisno o njihovu stupnju razvoja, posezale su za javnim zajmovima iz različitih razloga, bilo da je to potrebno zbog vođenja ratova ili ulaganja u strateške nacionalne ciljeve. Autor ovoga rada proučava značenje pojma javnog zajma, pozitivne i negativne strane financiranja države tim instrumentom te pojedine vrste javnog zajma. Osim toga,autor analizira načela kojih bi se države trebale pridržavati prilikom posezanja za javnim zajmom, argumente za i protiv javnog zajma i koje su granice zaduženja države. Posebna pažnja pridaje se pojmu bankrota države, kao mogućoj posljedici prekomjernog zaduživanja i konverziji zajma, kao instrumentu kojim dužnik može popraviti svoj nezavidan položaj u odnosu na zajmodavca. Proučava se položaj, unutrašnja struktura i važnost financijskih institucija kod kojih države uzimaju zajam, osobito Međunarodni monetarni fond, Svjetska banka i Europska banka za obnovu i razvoj. Osobit pogled u radu iznosi se glede zaduženosti Republike Hrvatske, njezinog financijskog položaja i mogućih načina prevladavanja krize. Ovom temom se želi ilustrirati koji su stvarni problemi današnje globalne financijske situacije.