Ovaj rad se bavi problematikom Opće uredbe o zaštiti podataka Europske unije iz 2016. godine koja je zamijenila Direktivu o zaštiti podataka iz 1995. godine i nastoji odgovoriti na ključna pitanja koja su proizašla iz novog uređenja u području zaštite osobnih podataka. Posebna pažnja se posvećuje zakonodavnom procesu donošenja Opće uredbe kao i pravnom uređenju zaštite podataka u Europskoj uniji. U analizi mogućih posljedica novog pravnog uređenja razmatraju se pravni instituti koji su uređeni Uredbom. Drugi dio rada bavi se analizom pojedinih važnih dijelova Opće uredbe o zaštiti podataka te detaljno razmatra novine i potencijalne učinke primjene pravnih instituta u području zaštite osobnih podataka. Opća uredba predstavlja napredak u zaštiti podataka u Europskoj uniji iz više razloga. Važna promjena koju donosi Uredba je postojanje jednakih uvjeta za sva poduzeća koja posluju na tržištu Europske unije. U okviru promjena koje donosi Uredba posebno se analizira povećani teritorijalni opseg Uredbe, kao i sankcije predviđene Uredbom i općenito veća prava ispitanika koja su sadržana u Općoj uredbi o zaštiti podataka. Na kraju rada iznose se i određene kontroverze koje postoje, a vezane su za Opću uredbu o zaštiti podataka, kao što je pravo na zaborav odnosno pravo ispitanika na brisanje osobnih podataka.