Razvoj zajedničkog europskog sustava azila odlučio sam promatrati kroz prizmu povijesnog razvoja sustava zaštite izbjeglica općenito te sam nakon toga pokušao prikazati hrvatski sustav azila, budući da se on razvijao pod utjecajem Europske unije. Ključnu ulogu u razvoju tog sustava imale su institucije Europske unije i pravni akti doneseni u sklopu njih, a najznačajniji vanjski faktor koji je oba sustava stavio na test bila je izbjeglička kriza 2015. godine. Ona je zasigurno probudila već pomalo pasivan stav država članica glede razvoja zajedničkog europskog sustava azila te je pokazala neke njegove značajne nedostatke. Na površinu je isplivala i nesloga unutar same zajednice, koja je posljedica različitih stavova država članica i njihovih praksa na području azila. Hrvatsko zakonodavstvo s područja azila i migracija u skladu je s međunarodnim načelima i pravnom stečevinom EU, što je RH potvrdila na način da je potpisnica svih relevantnih međunarodnih i europskih sporazuma o ljudskim pravima. Razvoj ovog sustava utjecao je na to da se i neki temeljni teorijski postulati, na kojima se temelji Europska unija, dovode u pitanje zbog opasnosti da u budućnosti ostanu samo mrtvo slovo na papiru.