Mikrofinanciranje se odnosi na financijske usluge za osobe s niskim prihodima, koje tradicionalno podupiru samozapošljavanje. To uključuje male zajmove, štedne planove, osiguranje, prijenos novca i druge osnovne financijske usluge. Mikrofinancije obuhvaćaju mikrokredite i različite oblike solidarne pomoći za zadovoljavanje poslovnih potreba mikropoduzetnika. Tu malo poduzetništvo ima vrlo važnu ulogu jer predstavlja potražnju za financijskih sredstvima koja su ključna za pokretanje posla. Prema danas dostupnim spoznajama,za cjelovit pristup mikrofinanciranju bitni su sljedeći elementi: - broj klijenata - profitabilnost - primjena novih tehnika - odnos prema klijentima - mogućnost štednje -razvoj financijskog sustava nerazvijene zemlje i aktivno uključivanje sve većeg broja pojedinaca. Cilj svakog programa mikrofinanciranja trebao bi biti usmjeren u stvaranje samostalnih i održivih programa. Financijski održiv program je onaj koji ostvaruje ekonomsku korist, odnosno koji nema karakteristike donacija, odnosno stvaranje takvog institucionalnog okruženja koje bi poticajno djelovalo na poduzetničke aktivnosti, kojemu bi se poduzetnici osjećali motiviranima za pokretanje novih poslovnih pothvata. Mikro poduzeća definiraju se kao poduzeća koja zapošljavaju manje od 10 osoba te godišnji prihod i/ili aktiva ne prelaze 2 mil. eura. Mala poduzeća su ona koja zapošljavaju manje od 50 osoba te godišnji prihod i/ili aktiva ne prelaze 10 mil. eura, dok srednja poduzeća zapošljavaju manje od 250 osoba te im godišnji prihod i/ili aktiva ne prelaze 43 mil. eura. Prvi izvor financiranja malog poduzeća jest osnivački ulog. Troškove osnivanja poduzeća koji prethode početnoj fazi, nadoknađuju poduzetnici iz posebnih izvora. U Republici Hrvatskoj institucionalno okruženje, koje je također zaduženo za formuliranje, donošenje te implementaciju odluka u sektoru malih i srednjih poduzeća, čine Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta, Hrvatska banka za obnovu i razvitak, Hrvatska agencija za malo gospodarstvo, inovacije i investicije, Hrvatska udruga poslodavaca, Hrvatska gospodarska komora, Hrvatska obrtnička komora, Centar za politiku razvoja malih i srednjih poduzeća i poduzetništva te Europska banka za obnovu i razvoj. Glavne prepreke razvoju poduzeća su visoki administrativni troškovi, percepciju visokog rizika financiranja takvih poduzeća, asimetrične informacije i manjak sredstava osiguranja. Dodatne prepreke u financiranju malih i srednjih poduzeća nedovoljno su razvijen financijski, bankovni i pravni sustav. Među glavnim problemima financiranja s kojima se suočavaju mala i srednja poduzeća posebno se ističu otežana i dugotrajnija naplata potraživanja, nerazvijenost tržišta kapitala, nerazvijenost alternativnih izvora financiranja i njihovo nedovoljno poznavanje od strane poduzetnika. Osnovne izvore financijske podrške razvoja malih i srednjih poduzeća u Hrvatskoj čine bankarski sektor, kreditne unije i vladini programi poticaja i subvencioniranih kreditnih linija. Pored kontinuiranog i etapnog unapređenja organizacije, radikalan pristup kroz restrukturiranje poduzeća nužan je u situacijama kada izrazito nepovoljni tržišni uvjeti imaju velik utjecaj na poslovanje poduzeća. Postoje različite faze restrukturiranja koje se generalno mogu sažeti u tri osnovne: financijsko restrukturiranje, operativno-organizacijsko restrukturiranje i strateško restrukturiranje. Navedenim fazama restrukturiranja trebala bi prethoditi „nulta“ faza ili faza preispitivanja koja predstavlja temelj za kvalitetno provođenje procesa restrukturiranja. Iako su faze restrukturiranja navedene prema redoslijedu provođenja, ne može se jednoznačno tvrditi da se restrukturiranje mora provoditi prema utvrđenom redoslijedu. Svaka od navedenih faza uzročno-posljedično je vezana za ostale faze.