Iako kazneno djelo može ostati nedovršeno iz raznih razloga, u ovom radu napravljen je osvrt na izostanak dovršenja zbog počiniteljeva odustanka, odnosno počiniteljeve odluke da spriječi nastupanje posljedica kaznenog djela. Institut dobrovoljnog odustanka vuče svoje korijene još iz rimskog prava, iako je onakvim kakvim ga danas poznajemo nastao tek u vrijeme glosatora i postglosatora. U početku ovog rada, osim potonje spomenutog, navedeni su određeni izvori koji ovaj institut prvi zakonski reguliraju te je proveden kratki prikaz razvoja ovog instituta u kaznenim zakonima na snazi u Republici Hrvatskoj od njezine samostalnosti. Budući da je dobrovoljni odustanak moguć samo ukoliko djelo ostane u pokušaju, u zasebnom poglavlju obrađen je pojam pokušaja i objašnjene su osnovne vrste tog pojma. Nedovršeni i dovršeni pokušaj iznimno su bitni za određivanje jedne od dviju glavnih komponenata ovog instituta, one objektivne, dok neuspjeli pokušaj već pojmovno isključuje dobrovoljni odustanak. Radi što boljeg shvaćanja instituta dobrovoljnog odustanka, u ovom radu poseban je naglasak stavljen na objašnjenje njegovih glavnih komponenata- objektivne, koja daje odgovor na pitanje od čega se sastoji sam čin odustanka i subjektivne, koja objašnjava pojam dobrovoljnosti tog odustanka. Objašnjenje ovih komponenti, kao i određenih vrsta odustanka te situacija kada više osoba sudjeluje u počinjenju kaznenog djela, potkrijepljeno je relevantnom sudskom praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Po mišljenju mnogih teoretičara predviđeni učinci za ovaj instituta dosta su strogi, budući da je riječ o institutu za koji je po hrvatskom pravu predviđeno tek fakultativno oslobođenje od kazne. Upravo to je jedna od ključnih razlika u odnosu na uređenje ovih instituta u drugim država, ali kao i u gotovom svim ostalima država, počinitelj koji dobrovoljno odustaje od izvršenja se na određeni način privilegira, pa su u ovom radu izložene neke od glavnih teorija koje opravdavaju to privilegiranje. Pred kraj rada napravljena je usporedba s čak tri europske države, Njemačkom- koju mnogi smatraju uzorom za naše pravo, pa tako i uzorom za zakonsko uređenje ovog instituta, Francuskom- koja dobrovoljni odustanak definira kao negativni konstitutivni element pojma pokušaja i Srbijom- uz koju nas veže isti zakonodavni predak, ali je po pitanju određenja ovog instituta nazadnija od nas.