Ekonomija dijeljenja je ekonomski sustav proizašao iz ekonomske krize 2008. godine. Sustav je to kojeg karakterizira podjela imovine i usluga između privatnih osoba, posredstvom interneta, uz naknadu ili besplatno. U radu su obrađena 2 primjera ekonomije dijeljenja, a to su Uber i Airbnb. Uber je tehnološka platforma koja djeluje kao posrednik između vozača i korisnika, ubirući samo naknadu za posredstvo, dok se troškovi poreza prevaljuju na vozače. Uber je izazvao mnogo reakcija vezanih uz svoje poslovanje zbog toga što su njegove karakteristike vrlo slične karakteristikama autotaksi prijevoznika. Tvrtka je nailazila na probleme sa taksistima u gotovo svakom gradu u kojem je počela s aplikacijom koja povezuje putnike i vozače. Optuženi da predstavljaju nelojanu konkurenciju na tržištu i uzimaju posao autotaksistima koji sukladno zakonodavstvima svojih država posluju na njezinom teritoriju, Uberovci su postali predmet presuda Europskog suda. Na kraju, Europski sud je svojom presudom proglasio Uber stvarnim organizatorom autotaksi prijevoza, a ne tehnološkom platformom. Airbnb djeluje po sličnom principu rada, također predstavljajući posrednika između onih koji iznajmljuju nekretninu i onih koji su u potrazi za istom. U Republici Hrvatskoj kao turističkoj destinaciji primjena Airbnba sve je češća pa se postavlja pitanje oporezivanja takvog posredstva što je Porezna uprava razjasnila u svom mišljenju.