Od davnina su ljudi vođeni vlastitim potrebama koje su rezultirale, u ono prvo primitivno doba, osiguravanjem osnovnih uvjeta za život poput hrane i mjesta stanovanja. Kako su se razvijali i sve više otkrivali, tako su rasle i potrebe koje se više nisu zaustavljale samo na onim osnovnima. Otkrivanjem da na različitim kontinentima i u različitim zemljama, upravo zbog različitosti položaja, klime i vještina kojima stanovništvo na tim područjima raspolaže, postoje stvari koje ne mogu naći na svom području, došlo je i do međunarodne trgovine. Tako je od naoko jednostavne razmjene po principu „ti meni, ja tebi“ nastao je puno složeniji sustav trgovine, posebice vanjske, što je kasnije i rezultiralo raznim teorijama o njenom djelovanju na države te mjerama kojima se država može zaštititi ukoliko bi ta trgovina proizvodila negativne učinke na njenu ekonomiju. Posebice interesantne za ovaj rad su doktrine liberalizma, protekcionizma te princip komparativne prednosti na kojem međunarodna trgovina počiva. Cijelo vrijeme, sudjelujući u međunarodnoj trgovini, pokušao se pronaći način kako da države ostvare najveći dobitak uz što manje troškove i što manju štetu za domaću ekonomiju. Kako ostvariti rast bruto domaćeg proizvoda, povećati zaposlenost, kontrolirati inflaciju, povećati inozemna izravna ulaganja, povećati izvoz i ostvarivati trgovinski suficit, a u isto vrijeme spriječiti potpuno suprotne učinke izazovi su s kojima se države već dug niz godina svakodnevno susreću. U svrhu postizanja navedenog, došlo je po povećanog sklapanja međunarodnih trgovačkih sporazuma. Slijedom toga, tema ovog rada analiza je kako su neki od sklopljenih međunarodnih trgovačkih uvjeta djelovali na nacionalne ekonomije zemalja potpisnica. Fokus je stavljen na četiri odabrana sporazuma: Sjevernoamerički sporazum o slobodnoj trgovini (NAFTA), Sveobuhvatni gospodarski i trgovinski sporazum između Kanade i Europske Unije (CETA), Srednjoeuropski ugovor o slobodnoj trgovini (CEFTA) te sporazum o slobodnoj trgovini između EU i Južne Koreje.