Ovaj diplomski rad bavi se pitanjem doprinose li, i na koji način, pravila za zaštitu tržišnog natjecanja regulaciji i kontroli poduzeća na tržištu, a pogotovo onih „sistemski važnih“ koji zbog svoje veličine i ekonomske umreženosti imaju značajan utjecaj na gospodarsko-političke odluke na razini države. On nastaje u vrijeme kada najveća kompanija Agrokor na području Republike Hrvatske, ali i cijele bivše Jugoslavije proživljava svoje najteže dane od nastanka. Unatoč angažmanu nacionalnog tijela za zaštitu tržišnog natjecanja prilikom različitih aktivnosti tog koncerna, Agrokor je stekao snažnu tržišnu moć i utjecaj te umreženost s ostatkom ekonomije. Agrokor je narastao do te granice da bi propast jednog jedinog koncerna prouzrokovala značajni rast nezaposlenost, pad BDP-a i ostalih makroekonomskih pokazatelja opće ekonomske stabilnosti cijele države. Promatrajući tu situaciju, postavlja se pitanje preuzima li država na odgovarajući način ulogu zaštitnika tržišnog natjecanja, odnosno je li prikladno da se država umiješa kada prijeti propast jedne „sistemski bitne kompanije“ ili je preventivno trebala na bolji način primjenjivati pravila za zaštitu tržišnog natjecanja kao instrument ekonomske politike. Pokušaj odgovora na to pitanje autorica ovog rada daje pregledom relevantnih pravila o zaštiti tržišnog natjecanja na području Europske unije i Republike Hrvatske kao njezine članice, zatim tijela koja su ih obvezna provoditi i način na koja se oni provode. Osim toga, u ovom radu daje se analiza odluka nacionalnog tijela o potencijalnom narušavanju tržišnog natjecanja koja nam najbolje može pomoći pri definitivnom zaključku kakav bi trebao biti odnos između države i tržišta na kojem sudjeluju poduzetnici, između prava i politike tržišnog natjecanja te je li u današnje vrijeme prihvatljivija regulacija ili deregulacija tržišta.