Protekcionizam je ekonomska politika kojoj je svrha zaštita domaće industrije ili poljoprivredne proizvodnje od strane konkurencije. Iako se ideja zaštite domaćeg gospodarstva od inozemne konkurencije javlja već u antičkoj Grčkoj, paralelno s razvojem vanjske trgovine, prva formulacija moderne doktrine protekcionizma potječe iz SAD-a krajem 18. stoljeća. Rodonačelnikom američkog protekcionizma smatra se Alexander Hamilton, dok je protekcionističke ideje u Europu prenio i dalje ih razradio njemački ekonomist Friedrich List sredinom 19. stoljeća. Suvremeni trendovi u međunarodnoj trgovini obilježeni su uklanjanjem svih oblika protekcionizma i diskriminacije u međunarodnim trgovinskim odnosima te je u tu svrhu 1948. sklopljen Opći sporazum o carinama i trgovini (GATT), a kasnije je 1995. osnovana i Svjetska trgovinska organizacija (WTO). Unatoč tome što su se lideri G20, krajem 2008. obvezali na neprovođenje protekcionističke politike, protekcionizam je u posljednjem desetljeću u porastu. Zaštita domaćeg gospodarstva najčešće se provodi tradicionalnim protekcionističkim metodama kao što su carine, uvozne kvote, dobrovoljno ograničenje izvoza, uvjeti lokalnog sadržaja te druga oruđa trgovinske politike. Ponekad se zaštita ostvaruje na indirektan način, donošenjem administrativnih propisa. Najčešći argumenti kojima se opravdava protekcionizam su zaštita mlade industrije, argument uvjeta trgovine ili argument optimalne carine te smanjenje nezaposlenosti. Republika Hrvatska zbog veličine, otvorenosti i strukture gospodarstva, kao i međunarodnih obveza ne može u većoj mjeri koristiti tradicionalne protekcionističke metode. Ipak, postoji mogućnost primjene ograničenog, sofisticiranog, administrativnog protekcionizma.