Obiteljska medijacija vrijedna je metoda i snažan alat u rješavanju obiteljskih sukoba koja može pomoći u preoblikovanju obiteljskog odnosa nakon razvoda braka ili razdvajanja, kao i doprinijeti smanjivanju ili otklanjanju negativnih učinka sukoba na sve članove obitelji. Međutim nisu svi slučajevi prikladni za medijaciju, posebice kada sukob uključuje nasilje u obitelji. Cilj ovog rada bio je opisati i analizirati iskustva medijatora u procesu obiteljske medijacije s bračnim drugovima koji su imali obilježje nasilja u partnerskom odnosu te utvrditi značaj procjene intenziteta nasilja za provođenje obiteljske medijacije iz perspektive medijatora. Istraživanje je provedeno u 7 centara za socijalnu skrb (što uključuje 4 podružnice obiteljskih centara) u kojem je sudjelovalo 12 medijatora (socijalni radnici i psiholozi), s odgovarajućom edukacijom za provođenje obiteljske medijacije. Korišten je kvalitativni pristup, a pri analizi prikupljenih podataka primijenjen je postupak analize okvira (eng. framework analysis). Istraživačka pitanja trebala su dati odgovor kako medijatori prepoznaju i procjenjuju nasilje u partnerskom odnosu, kako opisuju proces obiteljske medijacije s bračnim drugovima čiji odnos je obilježen nasilnim ponašanjem, te kako doživljavaju primjenu medijacije u slučajevima nasilja u obitelji. Dobiveni rezultati ukazuju da medijatori na različite načine dolaze do saznanja o obiteljskom nasilju (spontanim iskazom žrtve, iskazom počinitelja, ciljanim pitanjima medijatora i iz dr. izvora), te temeljem opisa ponašanja, intenziteta, čestine i oblika nasilja procjenjuju nasilje u partnerskom odnosu. Nadalje, iz analize opisa procesa medijacije utvrđeno je da medijatori provjeravaju temeljne pretpostavke za provođenje medijacije, ali i da ukazuju na specifičnosti upravljanja procesom (briga o sigurnosti, ravnoteži moći, komunikacijskim procesima, različitim pojavnim oblicima emocionalne preplavljenosti i dr. aspektima), što zahtjeva primjenu temeljnih i složenih komunikacijskih vještina te posebnih tehnika uravnoteženja moći. Analiza je pokazala da medijatori percipiraju mogućnost provođenja obiteljske medijacije u slučajevima nasilja pri čemu pored provjere temeljnih pretpostavka za provođenje medijacije ističu nužnost uvažavanja i nekih specifičnih pretpostavka (poput vremenske distance od nasilja, procesuiranog nasilja, odluke žrtve o uključivanju, kapaciteta žrtve za pregovaranje). Također ističu i važnost nekih procedura koje treba provesti (dobra procjena, korištenje resursa u zajednici, stvaranje sigurnog okruženja, primjena određenog modela medijacije), kao i značaj specifičnih znanja, vještina i iskustva medijatora za provođenje medijacije u slučajevima koji imaju obilježje nasilja.