Pitanje suverenosti obalne države na moru dugo je vremena bilo sporno. Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravu mora iz 1982. godine uređeno je stanje kakvo vrijedi i danas. Suverenost obalne države obuhvaća kopnene prostore unutar državnih granica, zajedno s rijekama, jezerima, te otocima. Suverenost se preko kopnenih dijelova državnih područja proteže i na unutrašnje morske vode i teritorijalno more, a ukoliko je riječ o arhipelaškoj državi i na arhipelaške vode. Suverenost obuhvaća dno i podmorje, kao i zračni prostor iznad tih morskih pojaseva. U svakom od tri nabrojana morska pojasa suverenost države se različito očituje, a udaljavanjem od kopna ograničenja suverenosti su veća. Ograničenja su prvenstveno povezana sa slobodom plovidbe, pa je tako obalna država u teritorijalnom moru dužna brodovima priznati pravo neškodljivog prolaska, a u tjesnacima koji služe za međunarodnu plovidbu tranzitni prolazak. Ograničenje suverenosti najveće je u arhipelaškim vodama, gdje brodovi uz pravo neškodljivog prolaska ostvaruju i pravo na arhipelaški prolazak. Unutrašnje morske vode trpe najmanje ograničenje, no ni one nisu u potpunosti izjednačene s kopnom. Vanjska granica teritorijalnog mora, granica je državnog područja. U pojasevima koji se na nju nastavljaju, obalna država ima suverena prava.