Poništaj arbitražne presude u međudržavnoj arbitraži predstavlja jedno od najspornijih pitanja međunarodnog prava. Arbitraža pripada skupini sudskih sredstava za mirno rješavanje sporova, te se odluka donesena u tom postupku smatra konačnom i obvezatnom za stranke koje su ju dužne ispuniti. Rad započinje kratkim povijesnim pregledom razvoja arbitraže te izlaganjem njezinih glavnih obilježja. Poseban naglasak u radu stavlja se na obilježja arbitražne presude koja je konačna te obvezna za stranke koje ju moraju u dobroj vjeri ispuniti. Međutim, u slučaj teških povreda arbitražnog sporazuma ili postupka od strane arbitražnog suda, u pitanje se dovodi valjanost i obvezatnost arbitražne presude. Stranke su u tom slučaju ovlaštene zatražiti poništaj arbitražne presude. U radu se izlaže značenje četiri razloga za poništaj arbitražne presude te se navode primjeri iz arbitražne prakse raznih arbitražnih tijela. To su: prekoračenje granica ovlasti arbitražnog suda, korupcija suca, nepridržavanje bitnih pravila postupka kao i ne navođenje razloga za presudu te ništavost arbitražnog sporazuma. Rad kao izvor razloga za poništaj arbitražne presude koristi Model pravila arbitražnog postupka Komisije za međunarodno pravo iz 1958. godine. Iako ne predstavljaju pravno obvezujući akt, uzimajući u obzir važnu ulogu Komisije za međunarodno pravo pri kodifikaciji i progresivnom razvoju međunarodnog prava, ta pravila u skladu sa čl. 38. st. 1. tč. d. Statuta međunarodnog suda mogu biti korištena kao pomoćno sredstvo za utvrđivanje pravnih pravila. Nadalje, u radu se obrađuje i pitanje nadležnosti za poništaj arbitražne presude koja također predstavlja problem u arbitražnoj praksi. Temelj nadležnosti svakog međunarodnog sudskog i arbitražnog organa počiva na pristanku stranaka te će se o poništaju arbitražne presude moći odlučivati samo ako stranke na to daju pristanak. Zaključno, rad završava sa analitičkim osvrtom na dvije presude Međunarodnog suda u kojem je imao priliku odlučivati o poništaju arbitražne presude.