U međunarodnom privatnom pravu osobni statut trgovačkog društva uređuje pravnu i poslovnu sposobnost trgovačkog društva kao pravne osobe. On određuje po kojem pravu trgovačko društvo nastaje, pravno djeluje i prestaje postojati. Pri određivanju osobnog statuta trgovačkog društva razvile su dvije glavne teorije, teorija osnivanja i teorija stvarnog sjedišta. Takva dihotomija uvjetovana je pravnim i ideološkim razlikama u pravnoj tradiciji država članica Europske unije. Uzimajući u obzir navedeno glavni cilj ovog rada je procijeniti i pokušati dati odgovor na pitanje koje pravo je mjerodavno za osobni statut trgovačkog društva. U prvom dijelu rada analiziraju se pitanja koja odgovore nalaze u osobnom statutu, dakle što sve on obuhvaća, te poveznice na kojima se osobni statut trgovačkog društva temelji uz osvrt na prednosti i nedostatke teorije osnivanja i teorije stvarnog sjedišta. Treće poglavlje sadrži kratak prikaz osobnog statuta u odredbama hrvatskog mpp-a, nakon čega slijedi cjeloviti prikaz osobnog statuta trgovačkih društava u pravnim izvorima Europske unije. Okosnicu rada čine presude Europskog suda, izložene su presude Daily Mail, Centros, Uberseering, Inspire Art, Cartesio SEVIC i Vale čime su obuhvaćena pitanja prekograničnog premještaja sjedišta, prekograničnog pripajanja i spajanje te preoblikovanja trgovačkih društava. Imajući u vidu neujednačenost prakse Europskog suda, u zaključku rada iznesen je kratak pregled presuda s obzirom na to koliko je široko Europski sud u njima tumačio slobodu poslovnog nastana. Također, dano je objašnjenje zašto u ovom trenutku nije moguće ponuditi jednoznačan odgovor na pitanje koje pravo je mjerodavno za osobni statut trgovačkih društava.