Onečišćenje morskog okoliša jedan je od vodećih svjetskih ekoloških problema. S ciljem sprječavanja daljnjeg onečišćenja i prevencije buduće štete, 60 – ih se godina 20. stoljeća počinje razvijati pravni okvir za međunarodnopravnu zaštitu morskog okoliša. Rad obrađuje tematiku povijesnog razvoja međunarodnopravnih instrumenata od 1972. godine do danas. Rad započinje razmatranjem rezultata Konferencije u Stockholmu iz 1972. godine, nakon toga Konvencije o pravu mora iz 1982. godine, te Konferencije iz Rio de Jeneira iz 1992. godine, koja je veoma značajna zbog donošenja dokumenta pod nazivom Agenda 21. Godine 2002. održava se svjetski samit u Johannesburgu čija je glavna tema održivi razvitak. Načelo održivog razvitka smatra se vodećim konceptom međunarodne zaštite okoliša, te je glavni cilj država da ga iz načela pretvore u konkretne obveze. Njegova je glavna zadaća usklađivanje ekološke, ekonomske i socijalne sastavnice. Važnu je ulogu u konceptu održivog razvitka ostvarila i Konferencija Ujedinjenih naroda o održivom razvitku iz 2012. godine, a najznačajnijim dokumentom današnjice na tu temu smatra se Agenda 2030. Nadalje, rad obrađuje i regionalni pristup zaštite morskog okoliša koji se primjenjuje na Sredozemlje. Važno je istaknuti kako se upravo taj pristup smatra najuspješnijim na globalnoj razini. Zaštita Sredozemlja bazirana je na Konvenciji o zaštiti Sredozemnog mora od onečišćenja iz 1976. godine uz pripadajuće protokole, a cijeli je sustav znatno poboljšan revizijom iz 1995. godine. Protokol o integralnom upravljanju obalnim područjem Sredozemlja iz 2008. godine zauzima vodeće mjesto u zaštiti ovog područja. Spomenuti dokument veoma detaljno regulira obveze stranaka te načine ispunjenja danih obveza. Republika Hrvatska stranka je svih navedenih dokumenata, te kao takva, u budućnosti može ostvariti značajne pomake na polju zaštite morskog okoliša.