Zapadnosaharsko pitanje gotovo da je nepoznat sukob u svijetu, odnosno, smatra se da je „zaboravljeni sukob“. Prethodno navedeno jedan je od glavnih razloga interesa za obradom dotične teme u ovome radu. Vodeći se pritom svestranim pristupom toj temi, u radu su istaknuti određeni povijesni elementi koji su relevantni i koji su ujedno i uzroci problematičnog stanja u Zapadnoj Sahari, a glavna uloga dana je nekim značajnim događajima koji su uvjetovali situaciju kakvu danas poznajemo. Također, analiza prava na samoodređenje, koje predstavlja glavnu prepreku rješavanju sukoba, neizostavni je dio rada, „kočnica referenduma“ kao najboljeg mogućeg rješenja spora. Pažnja je skrenuta i na nužnu i neizbježnu posljedicu svake borbe, kršenje ljudskih prava, ali i na brojne izbjeglice primorane napustiti svoje domove. Osobita pažnja posvećena je Ujedinjenim narodima kao središnjem akteru u Zapadnosaharskoj priči i njihovim aktivnim naporima za pronalaskom rješenja između sukobljenih strana. Ističe se i neuspjeh Ujedinjenih naroda da riješi sukob. S jedne strane Maroko, a s druge strane Polisao Front, ili, s jedne strane SAD, a s druge strane Alžir, prikaz je snažnih aktera koji ustraju na svojim težnjama, a opravdano je očekivati da će isto nastaviti u budućnosti. Referendum, „posljednja nada“ Ujedinjenih naroda, nije se ostvario. Polemike sukobljenih strana oko prava na samoodređenje, kako godine prolaze, neće stvoriti prihvatljivo rješenje ni za koju od strana. Mnogi autori pitaju se je li referendum još uvijek odgovarajuće rješenje za situaciju u Zapadnoj Sahari te treba li tražiti neki drugi odgovarajući način da se taj problem privede kraju. Ne postoje naznake da bi neka od država u sporu mogla popustiti i žrtvovati svoje ciljeve u bliskoj budućnosti.