Sukob interesa je svaka ambivalentna situacija u kojoj bi nas odlučivanje u skladu s propisima ili pravilima struke dovelo u težu situaciju, odnosno kada bismo se mogli okoristiti kršenjem propisa. Sukob interesa stavlja pojedinca, dužnosnika, u situaciju iskušenja da se okoristi time što ne obavlja svoju dužnost ili je obavlja na način protivan propisima. Međutim, sukob interesa još nije korupcija. Preventivna regulacija polazi od spoznaje o postojanju psihološkog bremena, koji su dužnosniku stavile na leđa ambivalentne situacije, da pri donošenju političkih odluka zanemari svoj privatni interes, dok korupcija znači nemoralan i nedozvoljen način rješavanja takva sukoba. Isto tako, zakonodavstvo o sukobu interesa dio je sredstava nadzora i ograničavanja nositelja vlasti i nužno doprinosi realizaciji ustavnih odredbi o njihovoj političkoj odgovornosti, dok je zabrana i kažnjavanje korupcije u nadležnosti kaznenog prava. Današnjicu obilježava univerzalnost problema krize povjerenja u institucije vlasti, koji zahvaća i zapadne zemlje koje nazivamo zrelim demokracijama jer su dokazale svoju sposobnost očuvanja demokratskog modela, te je stoga isti problem prisutan i u Republici Hrvatskoj. Nužno je potrebna svijest političkih dužnosnika o razmjerima i ozbiljnosti problema, njegovoj institucionalnoj naravi i dugoročnosti, budući da se radi o problemu o kojemu će morati voditi računa svaka buduća vlast u Republici Hrvatskoj i koje ne mogu riješiti povremene kampanje. Jedan od zakona, od iznimnog značenja za postavljenje institucionalne infrastrukture demokratskog političkog sustava, jest onaj kojim se uređuju pitanja političke etike i sukoba interesa. Prijedlog novog Zakona bio je podnesen Hrvatskom saboru i odmah žurno usvojen na sjednici održanoj 11. veljače 2011. godine, u cilju zatvaranja 23. poglavlja, iako je bilo vidljivo da zadire u temelje ustavnog poretka. Bio je to odgovor na prigovore europskih eksperata, premda se te primjedbe nisu odnosile na odredbe zakonodavstva, već na teške povrede u praksi. Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa nije moglo biti izabrano, a saborska većina je tek tad pokazala svoj stav, kako je tajnim glasovanjem odbila sve predložene kandidate za članove Povjerenstva. Podneseni su i prijedlozi Ustavnom sudu od strane privatnih predlagatelja da ispita ustavnost zakona. Uz još dva predlagača, prijedlog za ocjenu suglasnosti Zakona s Ustavom podnio je oporbeni prvak Josip Leko u svoje ime, u kojem je u prvom redu tražio zaštitu tajnosti poslovanja bankovnih računa dok su bitna pitanja diobe vlasti navedena tek usput. Odlukom Ustavnog suda od 7. studenog 2012. godine ukinute su brojne odredbe Zakona i istovremeno je naloženo Saboru da Povjerenstvo izabere do 15. veljače 2013. godine. Prigovori koji se ističu predmetnom Zakonu tiču se: a. nedvojbene povrede temeljnih ustavnih načela; b. utemeljenosti na pogrešnom tumačenju preporuka međunarodnih organizacija; c. nedvojbene neprovedivosti sa stajališta istaknutih ciljeva i potrage za (neovisnim) osobama koje bi ga imale provoditi; d. otvorenosti političkim zlouporabama; e. njegove nedopustive pravne nedorađenosti.