U lipnju 2015. je u Hrvatskoj postojalo 1186 dioničkih društava, 125 239 društava s ograničenom odgovornošću i 21 246 jednostavnih društava s ograničenom odgovornošću1 iz čega proizlazi da društva s ograničenom odgovornošću i jednostavna društva s ograničenom odgovornošću čine 64,8 % gospodarskih subjekata u Hrvatskoj. Spomenuta društva , napose jednostavna društva s ograničenom odgovornošću, često osniva samo jedan osnivač koji onda ima maksimalan utjecaj na djelovanje društva jer će po logici stvari sam biti direktor u društvu. Iako je riječ o društvu koje djeluje radi stjecanja dobiti, moguće su situacije u kojima članovi pokušavaju na neki način izigrati vjerovnike (pa čak i izbjeći porezne obveze) te tako stečen novac zadržati kao vlastitu imovinu. Upravo radi sprečavanja takvih djelovanja su nastala učenja o proboju pravne osobnosti jer taj institut je vrlo koristan alat u sprečavanju djelovanju članova koje može njima samima donijeti kratkoročne prihode, ali u konačnici naštetiti vjerovnicima pa i široj zajednici. U ovom radu se razrađuju njemački i austrijski model odgovornosti članova za obveze društva jer je naš zakonodavac prilikom donošenja Zakona o trgovačkim društvima imao uzor u tim pravnim poretcima. Potom se izlaže stanje hrvatskog prava glede spomenutog instituta uključujući niz sudskih presuda koje odražavaju stanje sudske prakse. 2013. su na snagu stupile izmjene Općeg poreznog zakona koje uvode ovaj institut i u porezno pravo zbog čega se javio niz nedoumica u stručnom dijelu javnosti. Osim toga, Hrvatska je potpisala i ratificirala Europsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, te se dio rada posvećuje proboju pravne osobnosti u svjetlu zaštite ljudskih prava. Također, posljednji dio je posvećen ovom institutu u europskom pravu zaštite tržišnog natjecanja. Danas je pravnicima nužan sveobuhvatan pristup različitim pravnim pitanjima zbog isprepletenosti i međusobnog djelovanja različitih sustava, primjerice nacionalnog prava, sustava zaštite ljudskih prava i europskog prava. Radi primjene u praksi je zato nužno poznavati i pravila nacionalnog prava, ali i presude Europskog suda pravde i Europskog suda za ljudska prava kako bi se u pojedinim sitaucijama mogle donijeti odluke koje bi bile najpovoljnije za samo trgovačko društvo.