Ovaj rad bavi se problematikom nametljivog ponašanja (stalking), njegova razvoja kao društvenog i pravnog fenomena u svijetu i u hrvatskom kaznenom zakonodavstvu. Radi se o obliku ponašanja za koje ne postoji jedinstvena definicija, ali u sebi obuhvaća različite radnje koje usmjerene prema drugoj osobi izazivaju osjećaje straha, tjeskobe i ozbiljno narušavaju tuđi mir i privatnost. Iako je prvi anti-stalking zakon donesen 1990. godine i različita istraživanja o njegovoj rasprostranjenosti ukazuju da je problem prisutan u mnogim državama i da je s njime suočen veliki broj osoba, većina zemalja još uvijek nije kriminalizirala ovakvo ponašanje. U radu se također obrađuju kriminološka i viktimološka obilježja ovog kaznenog djela s ciljem da se ukaže na sličnosti među počiniteljima, njihovim metodama i žrtvama te kako bi se njegovim definiranjem kao kaznenim djelom i određivanjem sankcija što bolje postigla opća i posebna prevencija. Analizom zakonskog teksta Kaznenog zakona i prikazom hrvatske sudske prakse želi se ukazati na bitna obilježja kaznenog djela, načine njihova dokazivanja i stajalište sudkse prakse. Uvršten je i prikaz odabranih stranih zakonodavstava koji ukazuje na mnoge sličnosti, ali i razlike u poimanju nametljivog ponašanja kao kaznenog djela i načine pružanja kaznenopravne i građanske zaštite žrtvama nametljivog ponašanja. U zadnjem poglavlju obrađuje se pitanje vrste i visine kazni i drugih sankcija za počinitelje nametljivog ponašanja, nedostaci i manjkavosti u tom području te mogući načini njihova unapređenja.