Ovim radom se detaljno analiziraju dokazna sredstva u upravnom postupku, nego što su ona regulirana u Zakonom o općem upravnom postupku (NN 47/09). Najčešća dokazna sredstva u upravnom postupku su isprave, koje mogu biti privatne, javne i u elektroničkom obliku, saslušanje svjedoka, nalaz i mišljenje vještaka, očevid i izjava stranke. Dokazivanje je postupovna radnja koja se provodi radi utvrđivanja pravno relevantnih činjenica za rješavanje upravne stvari koja je predmet postupka. Dokazi su procesna sredstva koja služe za utvrđivanje istinitosti činjenica. Bit upravnog postupka je da se utvrdi materijalna istina. Osiguranje dokaza provodi službena osoba po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke. O osiguranju dokaza donosi se rješenje. Ispravom u širem smislu smatra se svaki predmet koji može poslužiti za utvrđivanje pravno relevantnih činjenica jer sadrži trag čije opažanje može pomoći pri stjecanju spoznaje o takvoj činjenici. Pod javnom ispravom smatraju se isprave koje su izdali nadležni sudovi i javnopravna tijela u granicama svoje nadležnosti i u propisanom obliku. Privatnom ispravom se dokazuje samo da je osoba koja je sastavila ili potpisala ispravu dala izjavu koja je sadržana u njoj. Svjedoci su fizičke osobe koje su sposobne da opaze činjenicu o kojoj trebaju svjedočiti i koje mogu to svoje opažanje priopćiti. Pravna osoba ne može imati saznanja o nekoj činjenici niti ta saznanja može priopćiti, već sve izjave za pravne osobe daju ovlaštene fizičke osobe. Svjedočenje je dužnost svakog građana i svaki svjedok je dužan odazvati se pozivu i svjedočiti. Svjedoci se saslušavaju na usmenoj raspravi bez nazočnosti ostalih svjedoka. Vještaci su osobe koje raspolažu određenim stručnim znanjem i njime pomažu tijelu koje vodi postupak kada se u postupku jave takve činjenice za čije je utvrđivanje odnosno ocjenu potrebna stručnost kojom tijelo odnosno službena osoba ne raspolažu. Nakon provedenog vještačenja vještak podnosi svoj nalaz i mišljenje. Vještaka i svjedoka kaznit će se iznosom do 50% prosječne bruto plaće ako odbiju svjedočit odnosno vještačit. Očevid je jedno od dokaznih sredstava kojim službena osoba neopravdano opaža činjenice i okolnosti pravno relevantne za rješavanje upravne stvari koja je predmet postupka. Stranci i trećim osobama se nameće obveza da omoguće provođenje očevida. Šteta nastala provođenjem očevida uračunava se u ukupne troškove upravnog postupka. Izjava stranke koristi se kao dokazno sredstvo ako u upravnom postupku nema drugih dokaznih sredstva kojim bi se mogla utvrditi određena činjenica.