OECD i EU promoviraju regulatornu reformu koja je nastala kako bi se olakšalo djelovanje poslovnom sektoru pomoću pojednostavljenja zakonodavstva s ciljem razvoja gospodarstva. U okviru regulatorne reforme nastao je koncept bolje regulacije kojem je svrha stvaranje kvalitetnijeg zakonodavstva, a koncept bi trebao obuhvatiti cjelokupni proces stvaranja javnih politika. Bolja regulacija temelji se na načelima otvorenosti, participacije, transparentnosti i učinkovitosti. Ideja za ovaj koncept prvi put je iznesena u Lisabonskoj strategiji 2000. te zatim u Bijeloj knjizi o europskom upravljanju iz 2001. Koncept je posebno detaljno razrađen u Mandelkernovom izvještaju iz 2001. u kojem su opisani instrumenti bolje regulacije, a to su upravno pojednostavljenje, javna savjetovanja i procjena učinaka propisa. U ovom radu naglasak je na procjeni učinaka propisa, izrazito korisnom instrumentu kojim se poboljšava kvaliteta propisa pomoću prethodne analize utjecaja koju propisi, ukoliko budu doneseni, mogu imati na adresate. Time se mogu smanjiti negativni učinci propisa, a povećati pozitivne promjene koje će propisi izazvati, čime se postiže da propisi koji se donose budu u javnom interesu. To povećava legitimitet vlasti i istovremeno vraća povjerenje građana u institucije. Procjena učinaka propisa je na razini institucija EU redovno korišten i cijenjen instrument koji se pokazao veoma korisnim, no u Republici Hrvatskoj prvi zakon o ovoj materiji donesen je tek 2011. godine, a u praksi je bilo poteškoća s njegovom provedbom, od izostanka provedbe procjene učinaka do preslabe educiranosti službenika zaduženih za provedbu. Članstvo u EU nalaže obvezu Republici Hrvatskoj da uloži veće napore pri provođenju ovog instrumenta te je iz tog razloga donesen novi Zakon o procjeni učinaka propisa 2017. godine. Njime je procjena učinaka propisa mnogo jasnije uređena, no i dalje ostaje problem provedbe instrumenta u praksi.