Profesionalni stres je pojava koja se sve češće pojavljuje u društvu i kojoj je izložena većina djelatnika, a posebice djelatnici pomagačkih profesija. S obzirom da njihov posao zahtjeva intenzivan kontakt sa ljudima i da im je u središtu pozornosti čovjek, a znamo da svatko od nas ima različite zahtjeve i prema svakome se treba odnositi na individualan način, nerijetko se događa da su izloženi stresu s kojim se ne znaju uvijek suočiti na konstruktivan način. Pomagačke struke su zbog same prirode posla izložene stresu i njegovim negativnim posljedicama, a ako tome pridodamo određene individualne i vanjske čimbenike koje ga uzrokuju, nije iznenađujuće da se one smatraju najstresnijim zanimanjima. Pomagači su osobe koje su željne pomoći drugima i koje u tome pronalaze zadovoljstvo no njihovi rezultati nisu uvijek vidljivi pa može doći do frustracije ili pak emocionalne iscrpljenosti te im je neophodna podrška kako bi bili što produktivniji u svome radu. Naime, krajnja negativna posljedica profesionalnog stresa je sagorijevanje na poslu kojeg prate osjećaji umora, iscrpljenosti, nedostatka motivacije i bespomoćnosti, a koje u konačnici može rezultirati depresijom i apatijom. Cilj ovoga rada je što bolje prikazati prisutnost koncepta profesionalnog stresa u raznim pomagačkim djelatnostima kako bi se dobio bolji uvid u raširenost tog problema te kako bi se moglo spriječiti ili umanjiti njegovo pojavljivanje u društvu.