Ključno pitanje svake škole jest kako organizirati školu da se postignu zadovoljavajući rezultati rada i učenja, te da se osigurava rast i razvoj u svim segmentima. U ovom se radu razmatra upravljanje kao jedan od uvjeta za obavljanje temeljnog zadatka škole koji je odgoj i obrazovanje učenika. Potrebno je razmotriti aktere, instrumente i ciljeve koji su relevantni kada je u pitanju analiza vođenja u školama. Obrazovna politika kao važna sektorska politika obično je predmet komparativne analize. Ključno pitanje u vezi sa državom koja upravlja procesom obrazovanja jest: ostaviti ga na tržištu ili izgraditi neki tip modela partnerstva između državnih i ne državnih aktera? Moć međunarodnih organizacija kao što su UNESCO, OECD I EU u području obrazovanja najveća je u području širenja ideja, sastavljanja prijedloga i utjecaja na ciljeve. Upravljanje se kao podsustav obrazovnog menadžmenta odnosi na usklađivanje ljudskih, materijalnih i drugih potencijala u obrazovnoj djelatnosti. Obzirom na razinu, upravljanje se ostvaruje kao nacionalno, regionalno i na razini odgojno- obrazovne ustanove. Što se participacije tiče, upravljanje školom može se upravljati kao upravno ( administrativno) i stručno ( pedagoško). Osigurati kvalitetne ljude, obrazovati ih, motivirati i profesionalno razvijati kako bi pridonijeli kvaliteti kada je u pitanju ostvarivanje obrazovnih ciljeva, najvažnija je funkcija menadžmenta ljudskih potencijala u obrazovanju. Decentralizacija je također važna u upravljanju obrazovanjem, po decentralizaciji u odlučivanju prepoznaje se razina demokratizacije društva. U Hrvatskoj školskom ustanovom upravlja školski odbor, a učeničkim domom domski odbor. Razdoblje od osamostaljenja pa sve do 2000. obilježio je strogo centralizirani sustav osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja. Analiza upravljanja školstvom u Hrvatskoj vezana je za tri karakteristična aspekta: odnos administrativno- upravnog i stručno- pedagoškog upravljanja, upravljanje na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, te na razini odgojno- obrazovne ustanove i decentraliziranost upravljanja. U Hrvatskoj postoji formalni model upravljanja školama u kojima se u prvi plan stavljaju formalne pozicije iz kojih proizlaze autoritet i odgovornost.