Neoliberalizam je danas nesumnjivo jedna od dominantnih političko-ekonomskih ideologija, te kao takav ima presudnu ulogu na pojedine aspekte društvenih odnosa. U ovom radu će biti naglasak o utjecaju neoliberalizam na reformu javnog sektora i javne uprave, s posebnim osvrtom i kritikom na upravnu doktrinu novog javnog menadžmenta koju je neoliberalizam uveo u javni sektor na velika vrata, kao rješenje protiv neefikasnog i neučinkovitog javnog sektora. Neoliberalizam prije svega predstavlja skup političko-ekonomskih ideja i praksi koja smatra da će „ljudska dobrobit najviše napredovati ako se individualnim poduzetničkim slobodama i sposobnostima dopusti da se razbuktaju unutar institucijalnog okvira čvrstih imovinskih prava, slobodnog tržišta i slobodne trgovine“ (Harvey 2013, :5). Od 1980-ih godina doktrina novog javnog menadžmenta koja svoj ideološki oslonac vidi u neoliberalizmu, postaje glavna upravna doktrina. Doktrina novog javnog menadžmenta usmjerena je prema efikasnosti,ekonomičnosti i efektivnosti. Glavni cilj ove doktrine je da javni sektor u najvećoj mogućoj mjeri izloži tržišnim načelima, slobodnom poduzetništvu, da se „većina vrijednosti i tehnika privatnog sektora nametne javnom sektoru“ (Peters, 1996:124). Uspon novog javnog menadžmenta početkom i sredinom 1980-ih godina, kao i kratkoročni pozitivni rezultati nisu bili dugog vijeka, već 1990-ih godina sve glasnija postaje njegova kritika koja naglašava njegove nedostatke prije svega razaranje države blagostanja i socijalne države koje se povezuje s minimalističkom državom, deregulacija pojedinih tržišta i sektora koja je izazvala kaos, netransparentnost i otvoreni put korupciji u javnom sektoru. Reforma javnog sektora posljednjih 30-ak godina uvijek je aktualna tema koja je pod utjecajem mnogih ekonomskih, političkih, društvenih i socijalnih faktora. Reforme su često dugotrajne, mogu zahtijevati znatna financijska sredstva kojih je u vremenima krize sve manje , kao i tendencija smanjivanja javnog sektora i javne uprave , te privatizaciju pojedinih njezinih dijelova . Pitanje političkog konsenzusa oko funkcioniranja javne uprave uvijek je u pozadini zbivanja , te je prepušteno odlukama vladajuće političke stranke , artikulaciji političkog interesa u pojedinom društvu, te ponekad o odnosima političkih snaga u zakonodavnim i izvršnim strukturama vlasti. Jedna od glavnih uloga javne uprave i općenito javnog sektora je pružanje usluga građanima, građani žele što veći obuhvat i dostupnost javnih usluga . Javna usluga prije svega treba zadovoljiti društvene potrebe građana, uzeti u obzir koje su javne usluge potrebne građanima, te udovoljiti zahtjevima građana za brzom i kvalitetnom uslugom. Neoliberalizam ostavio je veliki trag na reformu javnog sektora, mnoge države posebno anglosaksonske dale su prvenstvo neoliberalnim reformama javnog sektora i uvođenju novog javnog menadžmenta u javnom upravljanju. Nedvojbeno je da promjene u političkom sustavu imaju utjecaj na promjene upravne doktrine u sustavu neke države, kao što se to desilo dolaskom konzervativke Margaret Thatcher na vlast u Velikoj Britaniji. Temeljna pitanja su mogu li neoliberalne reforme osigurati kvalitetnu i brzu javnu uslugu građanima, da li je privatizacija i deregulacija pojedinih sektora najbolje rješenje , koliko daleko treba ići s privatizacijom javnog sektora, te u konačnici održivost novog javnog menadžmenta kao upravne doktrine i modela upravljanja.