Decentralizacija je proces prijenosa ovlasti i odgovornosti sa središnje razine vlasti na niže razine vlasti – lokalnu i regionalnu samoupravu. Decentralizacija je povezana s načelom supsidijarnosti i pravom na lokalnu i regionalnu samoupravu koji su zajamčeni Ustavom RH. Načelo supsidijarnosti definirano je i u Europskoj Uniji, Lisabonskim ugovorom. Za decentralizaciju važan je proces upravljanja decentralizacijom. Proces obuhvaća sljedeće komponente utvrđivanje temelja decentralizacije, osiguravanje institucionalne i društvene podrške te provedbu decentralizacije. Decentralizacija je usmjerena jačanju lokalnih jedinica u okviru pružanja sve šireg spektra javnih usluga građanima, poduzetnicima i lokalnoj zajednici, ali i jačanju legitimiteta političkih sustava. Decentralizacija socijalnih službi u Hrvatskoj treba osigurati primat različitih aktera glede pružanja usluga u sektoru socijalne pomoći i skrbi, a posebno neprofitnim i profitnim organizacijama i privatnog sektora. Nakon provedene decentralizacije donošenjem novih zakona i njihovim izmjenama iz 1997. godine, zatim 2001. godine, 2005. godine te ponovno tek 2011. kojim su se prenosile obveze iz socijalne skrbi na lokalne jedinice može se reći da su veći dijelovi socijalne skrbi i dalje centralizirani. Glede Grada Osijeka ističe se da on Odlukom o pravima i pomoćima u sustavu socijalne skrbi Grada Osijeka utvrđuje prava i pomoći u sustavu socijalne skrbi. Prava i pomoći u sustavu socijalne skrbi utvrđenih ovom odlukom osiguravaju se hrvatskim državljanima koji imaju prebivalište na području Grada te strancima i osobama bez državljanstva sa stalnim boravkom na području grada Osijeka. Grad Osijek ostvaruje efikasnije i učinkovitije pružanje javnih usluga kao jednog od temeljnog cilja decentralizacije jer samostalno odlučuje o rashodima i prihodima glede financiranja gore navedenih aktivnosti, omogućuje suradnju javnog i privatnog sektora, suradnju s lokalnim i regionalnim jedinicama i uključenost civilnog sektora.