Sve do izmjena Zakona o trgovačkim društvima (2007.), u Republici Hrvatskoj postojao je samo jedan ustroj organa dioničkih društava. Uredbom Vijeća (EZ) o statutu europskog društva (Societas Europaea) , dan je izbor osnivačima društva hoće li ga ustrojiti tako da ima upravu i nadzorni odbor ili samo upravni odbor te izvršne direktore kao osobe koje će voditi poslove društva. Iako je za naše zakonodavstvo ovakav način ustroja organa dioničkih društava potpuno nov, u svijetu je sasvim uobičajen te iskušan kroz praksu dugi niz godina. Najčešće se veže uz otvoreni sustav korporativnog upravljanja gdje glavnu ulogu kontrole rada nad upravnim odborom ima tržište kapitala te percepcija investitora. Ovaj će rad prikazati kako je monistički ustroj organa uređen u zemljama anglosaksonskog pravnog kruga, odakle je i potakao. Slijedom toga, rad će obraditi način na koji Zakon o trgovačkim društvima predviđa mogućnost ustroja društva prema monističkom modelu. Analizirat će se specifičnosti ovakvog načina ustroja dioničkog društva te sve prednosti, ali i nedostaci koji iz njega proizlaze.