Zločinačke organizacije koje se bave organiziranim kriminalitetom i korupcijom krajem dvadesetog stoljeća dobivaju ogroman zamah te postaju prijetnje za koje treba pronaći odgovarajuće rješenje koje će biti učinkovito i koje će održati dosegnuti razvoj sloboda i osobnih prava te štititi temeljna načela države i vrijednosti društva. Institut krunskog svjedoka ima izniman značaj zbog toga što predstavlja jedno od rješenja koje bi trebalo pomoći iskorjenjivanju korupcije te borbi protiv zločinačkih udruženja. Karakteristika zločinačkog udruženja je organizacijska zatvorenost koja sprječava i otežava prikupljanje dokaza i informacija o strukturi, članstvu, hijerarhiji i djelima koja je počinilo takvo udruženje. Uvođenjem instituta krunskog svjedoka dobivena je mogućnost prevladavanja tih teškoća. Naime, krunski svjedok, kao pripadnik takvog udruženja, dat će iskaz o svim potrebnim informacijama i pružiti dokaze koji će dovesti do osuđujuće presude drugih pripadnika, a zauzvrat neće biti kazneno gonjen za kaznena djela koja je on počinio u okviru tog udruženja. To predstavlja izravno odstupanje od načela legaliteta i primjenu načela oportuniteta. Kod instituta krunskog svjedoka takvo odstupanje je neophodno kako bi se borba protiv korupcije i organiziranog kriminaliteta vodila uspješno i kako bi se zadovoljio javni interes za iskorjenjivanjem i sprječavanjem djelovanja zločinačkih organizacija. Osobe koje dobiju status krunskog svjedoka vrlo često postaju mete ostalih pripadnika zločinačke organizacije koji ih zastrašivanjem, prijetnjama ili čak fizičkom eliminacijom pokušavaju spriječiti da daju svoj iskaz. Zbog toga je njih i njima bliske osobe potrebno zaštiti kako tijekom postupka, tako i nakon njegovog okončanja.