Institut rimskog privatnog prava čiji su funkcija i sadržaj središnji predmet obrade predloženog rada jest pactum displicentiae. Riječ je uglavku kojim se kupcu davala mogućnost da isproba stvar te da ovisno o procjeni njezine pogodnosti odluči o sudbini kupoprodajnog ugovora. U suvremenim kontinentalnim pravnim sustavima, među kojima je i hrvatski, ista svrha ostvaruje se putem instituta kupnje na pokus. Predmet predloženog istraživanja analiza je uređenja pactum displicentiae u antičkom rimskom pravu. Uz to, cilj je obraditi konceptualnu i terminološku vezu antičkog instituta sa suvremenom kupnjom na pokus. Sadržajno, doktorski je rad u prvom redu usmjeren na utvrđivanje temeljnih obilježja i funkcije kupoprodajnog ugovora rimskog prava s dodanim uglavkom pactum displicentiae, prateći pritom njegov razvoj kroz različite periode rimske pravne povijesti. Pritom su uvodno izloženi razvoj i osnovne karakteristike ugovora o kupoprodaji te mogućnost njegove prilagodbe u obliku posebnog uglavka, pactum. Središnje pitanje glede samog instituta pactum displicentiae je ono njegove pravne naravi. Naime, kako je uglavak u dijelu izvora opisivan kao condicio, no ne u svima, u dosadašnjim istraživanjima iznesena su različita tumačenja o tome bi li on bio odgodan uvjet, ili je koncepcijski bio bliži pojmu raskidnih uvjeta, koja su raščlanjena u radu. Budući da je uglavak postavljen na način koji je sugerirao da bi kupoprodaja ovisila o zadovoljstvu kupca, no pri čemu su u literaturi izloženi i stavovi da bi kupac bio vezan već i objektivno poželjnim svojstvima kupljene stvari, u radu je obrađen i problem naravi sviđanja te su izloženi argumenti u prilog tumačenju o slobodnoj procjeni kupca. Osim pactum displicentiae, rimska pravna tradicija sadrži i druge oblike u kojima se mogla ostvariti kupnja na pokus, pri čemu se ističu pactum redhibendi na temelju kojega je kupac mogao vratiti kupljenog roba na sličnoj osnovi na kojoj je ustanovljena actio redhibitoria, te emptio ad gustum, kupnja kod koje je kupac vina mogao odbiti osnaženje ugovora u slučaju da je vino bilo kiselo i/ili pljesnivo. S obzirom na sličnost svrha te mogućnost probe koju je kupac imao, kao i uređenje i naziv instituta u suvremenom pravu, oba ova oblika kupnje su analizirana i uspoređena s pactum displicentie kako bi se utvrdilo koji je od njih u najvećoj mjeri utjecao na nastanak i regulaciju suvremene kupnje na pokus. Rad stoga ima za cilj pružiti odgovore na niz spornih pitanja o podrijetlu instituta te njegovoj funkciji, kao i o utjecaju na današnja privatnopravna rješenja. Predloženo istraživanje raščlanjuje temu te na relevantan način pridonosi razvoju znanosti rimskog prava i proučavanju njegovog utjecaja na suvremeno privatno pravo.