Posvojenje predstavlja institut obiteljskog prava čija je temeljna svrha osiguranje roditeljskog doma i ljubavi djeci koja su toga lišena. S druge strane, taj je institut, za osobe koje to do tada nisu mogle ili iz nekih drugih razloga to žele, način da se ostvare kao roditelji. Vidljivo je da tu postoje dva interesa, koji se u pravilu preklapaju. Međutim, ponekad dolazi do njihova sukoba. Jedno od pitanja u kojima se javlja potencijalni sukob tih interesa je i pitanje odnosa bračnog statusa posvojitelja i interesa djeteta. Zbog toga način na koji će to pitanje regulirati predstavlja izazov za svakog zakonodavca. U ovom radu će, uz kratak pregled instituta posvojenja u novijoj hrvatskoj povijesti, biti prikazano kako je bračni status posvojitelja kao jedna od pretpostavki za posvojenje reguliran u hrvatskom zakonodavstvu. Nadalje, bit će prikazano kakav je stav o tom pitanju zauzela Revidirana europska konvencija o posvojenju djece te u kakvom je odnosu status posvojitelja naspram najboljeg interesa djeteta, kao pravnog kriterija kojim se potrebno rukovoditi prilikom zasnivanja posvojenja. I konačno, iznijet će se relevantni primjeri iz prakse Europskog suda za ljudska prava.