Abstract | U narednom izlaganju obradit ću zaštitu, prava te društvenu integraciju osoba s invaliditetom koji predstavljaju sve veću problematiku novijeg doba, bilo zbog nedovoljne informiranosti osoba s invaliditetom o njihovim pravima zbog kojih ih ne koriste jer uopće nisu upoznati da imaju ikakva prava, a kamoli na mogućnost njihova ostvarenja, bilo zbog negativnog stava, neinformiranosti i predrasuda društvene okoline prema osobama s invaliditetom koje se često od njihove strane etiketiraju kao osobe manje vrijednosti zbog čega su često zakinute u svojim pravima. (str. 1)
Člankom 3. URH određene su temeljne vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske od kojih je najvažnija načelo jednakosti iz čije primjene nitko ne smije biti izuzet pa tako ni osobe s invaliditetom. Bez obzira na njihov hendikep i one žele biti prihvaćene u društvu jednako kao i ostalo građani . (str. 8)
Člankom 14. uvodi se zabrana diskriminacije. Ustav jamči svim građanima prava i slobode bez obzira na njihovo naročito, drugo svojstvo ili osobinu (pod ove odredbe mogli bismo podvesti i osobe s invaliditetom). (str. 8)
Člankom 58. URH jamče se konkretnija prava osoba s inavaliditetom, odnosno pravo na osobitu skrb te mogućnost njihova uključenja u društveni život. (str. 11)
Pravo na obrazovanje, samostalan život i zapošljavanje također su neka od temeljnih prava osoba s invaliditetom, koja se u Republici Hrvatskoj ostvaruju primarno kroz sustave obrazovanja te kroz sustave zapošljavanja i rada. (str. 11)
Značajna osoba za zaštitu i promicanje prava osoba s invaliditetom je pravobranitelj za osobe s invaliditetom, koji se sumpsumira pod pojam „poseban pravobranitelj “ koji se spominje u Zakonu o pučkom pravobranitelju, čiji je pozitivno-pravni okvir određen Zakonom o pravobranitelju za osobe s invaliditetom. (str. 21)
Ustavnu tužbu može podnijeti svatko (svatko - osoba s invaliditetom u ovom slučaju) Ustavnom sudu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno i njegovim pravima i obavezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom, odosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu te se može podnijeti tek nakon što je iscrpljen svaki drugi redovni dopušteni pravni put (npr.žalba). (str. 22)
Kao primjer također detaljnije navodim rad Martina Kocka, odvjetnika iz Düsseldorfa, koji nam može poslužiti kao ogledni primjerak za utvrđivanje paralela i iznošenje zaključka po pitanju odnosa hrvatsko-njemačko pravno uređenje. (str. 23) |