Paralelno s početkom sustavnog uvođenja supervizije u područje socijalne skrbi u Hrvatskoj započeo je i razvoj tog istog sustava usmjerenog na korisnika te je stvoren temelj za početak reformskog procesa transformacije i deinstitucijonalizacije domova socijalne skrbi. Samim time promijenio se i pristup rukovođenju te se javila potreba za novim znanjima u području rukovođenja. Rukovodeće osobe postale su kreatori organizacijske kulture unutar ustanove. Upravno pomoću organizacijske kulture ravnatelji mogu usmjeriti ponašanje zaposlenika, te oblikovati njihova razmišljanja i uvjerenja. Zbog toga su stavovi ravnatelja domova socijalne skrbi prema superviziji važni i predmeti su ovoga istraživanja. U njemu je sudjelovalo 50 ravnatelja domova socijalne skrbi. Ravnatelji su pokazali izuzetno veliki interes za uvođenje supervizije u domove socijalne skrbi, kao i spremnosti na osobno uključivanje u proces. Procjenjuju da je najpotrebnija razvojno-integrativna supervizija na području psihosocijalnog rada. Očekivanu dobit od supervizije vide u razmjeni iskustava, te profesionalnom rastu i razvoju, dok nedostatak vremena ističu kao najznačajniju zapreku za implementaciju supervizije u domove socijalne skrbi. Ispitanici su upoznati s načelima djelotvorne organizacije supervizije i podržavaju je. Ravnatelji koji imaju prethodno iskustvo sa supervizijom imaju pozitivne stavove i spremniji su ponovo uključiti se u superviziju. Potrebu specifične supervizije za rukovoditelje percipiraju ravnatelji s kraćim ravnateljskim stažem.