Smanjena ubrojivost je stanje u kojem je sposobnost počinitelja kaznenog djela da shvati značenje vlastitog postupanja ili da tim postupanjem upravlja smanjena zbog duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti, nedovoljnog duševnog razvitka ili druge, teže duševne smetnje. Ovisno o svom stupnju uzrokuje različite pravne učinke. Počinitelju koji je tempore criminis bio smanjeno ubrojiv može se ublažiti kazna, ukoliko postoje druge olakotne okolnosti. Počinitelju koji je tempore criminis bio bitno smanjeno ubrojiv može se ublažiti kazna, a mora mu se odrediti sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja. Činjenice na temelju kojih sud odlučuje o tome je li došlo do smanjene ubrojivosti i u kojem stupnju utvrđuje sudski vještak psihijatrijske struke. U slučaju da se u postupku pojavi sumnja da je ubrojivost okrivljenika isključena ili smanjena, vještačenje je obavezno. Počinitelj kojemu sud utvrdi da je bio bitno smanjeno ubrojiv te odredi obvezno psihijatrijsko liječenje, mjeru izvršava u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu ili ambulantno u kaznionicama i zatvorima, a ako je mjera izrečena uz novčanu kaznu, rad za opće dobro ili uvjetnu osudu, izvršava se izvan zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju. Pravni položaj bitno smanjeno ubrojivih počinitelja mijenjao se kroz razvoj našeg zakonodavstva, kao i način izvršenja mjere obveznog psihijatrijskog liječenja. Ostvaren je pozitivan pomak u zakonodavstvu i u praksi, ali još uvijek postoji potreba za poboljšanjem određenih aspekata.