Arbitrabilnost, pa time i objektivna arbitrabilnost kao njezina sastavnica, ključna je pretpostavka za arbitražno sudovanje. Ona mora postojati i po pravu države odluke – države u kojoj je pravorijek donesen, kao i po pravu države priznanja u kojoj će se u slučaju izostanka dragovoljnog ispunjenja obveza iz pravorijeka, na inicijativu pobjednika u arbitražnom postupku, odlučivati o priznanju i ovrsi toga pravorijeka. Ako je u državi odluke, uz ostale pretpostavke, za valjanost ugovora o arbitraži ispunjena i pretpostavka arbitrabilnosti, tada ujedno postoji i nadležnost arbitražnog suda, čime je istodobno isključena nadležnost (državnog) suda za odlučivanje u tome sporu. Pravilnost postupka u kojemu je pravorijek donesen ovlašten je kontrolirati nadležni sud države odluke po svome pravu, ali ako ustreba, i sud države priznanja po svome pravu. Sve navedeno odnosi se i na središnje pitanje ovoga diplomskog rada – na pitanje objektivne arbitrabilnosti - koja u suvremenom arbitražnom pravu, posebice od sredine prošloga stoljeća, pokazuje konstantan trend širenja i na ona pravna pitanja u koja arbitraža kao privatno suđenje dotada nije bila uključena. U ovome radu objektivnu arbitrabilnost pratimo u raznim fazama rješavanja spora.