Nesposobnost za plaćanje poznata je još pod nazivom insolventnost , iako ona u svom prijevodu ne odgovara u potpunosti terminu nesposobnost za plaćanje. Nesposobnost za plaćanje nastupa kada dužnik ne može trajnije ispunjavati svoje dospjele novčane obveze, no okolnost da je dužnik namirio ili da može namiriti u cijelosti ili djelomično tražbine nekih vjerovnika ne znači da je sposoban za plaćanje. Trgovačko društvo je prezaduženo ako njegova imovina ne pokriva postojeće obveze, odnosno ako visina njegovih obveza prelazi vrijednost njegove imovine. Ipak neće se smatrati da je dužnik prezadužen ako se prema okolnostima slučaja (razvojnom programu, raspoloživim izvorima sredstava, vrsti imovine, pribavljenim osiguranjima i sl.) može osnovano pretpostaviti da će jedno društvo s nastavkom poslovanja uredno ispunjavati svoje obveze po dospijeću. Odgovornost u stečaju javlja se prvenstveno kao ispunjavanje nekih zakonom predviđenih obveza za osobe ili tijela u pravnoj osobi koji su ovlašteni da zastupaju i vode poslove za tu pravnu osobu. Prema ZTD-u i čl.251. st. 2. stoji slijedeće: kada nastupi jedan od stečajnih razloga ( prezaduženost ili nesposobnost za plaćanje) uprava dioničkog društva mora bez odgađanja a najkasnije po isteku tri tjedna po nastanku razloga kojeg poseban zakon određuje kao razlog za pokretanje stečajnog postupka zatražiti da se taj postupak otvori.“ „Možda najvažnija pravna posljedica otvaranja stečajnog postupka, je da s danom otvaranja stečajnog postupka prava tijela dužnika pravne osobe prestaju i prelaze na stečajnog upravitelja, koji dalje vodi poslove dužnika i zastupa dužnika, a može, prema okolnostima slučaja donijeti i odluke vezane za promjene u temeljnom aktu društva.