Početak monetarnog i ekonomskog ujedinjavanja Europe započinje osnivanjem Europske zajednice za ugljen i čelik 1951. godine, a daljnji stupanj povezivanja ostvaren je osnivanjem Europske zajednice (EZ) koja je objedinila sve dotadašnje oblike suradnje – Europsku zajednicu za ugljen i čelik te Euroatom i Europsku ekonomsku zajednicu. Europski monetarni sustav (EMS) zaživio je 1979. godine te trajao sve do valutnih kriza 90ih godina, a u okviru kojeg nastaje ECU koji je služio kao zajednička košarica valuta te kao mjera za utvrđivanje pariteta deviznih tečajeva. Povećanjem dopuštenog intervala fluktuacije na +/- 15% EMS prestaje postojati u obliku u kojem je zamišljen, što stvara okvir za ERM 2, novi europski tečajni mehanizam koji stupa na snagu 1999. godine. Glede etapa razvoja, prva etapa razvoja predviđena je za jačanje suradnje između država članica EU, što je bio preduvjet za osnivanje Europskog sustava središnjih banaka (ESSB) u drugoj etapi, dok je stvaranje nove jedinstvene europske valute ostavljeno za treću i posljednju etapu. Kriterijima konvergencije određeni su uvjeti za pristupanje monetarnoj uniji, budući da su prethodna iskustva pokazala nužnost određenog stupnja gospodarske konvergencije između država članica monetarne unije za uspjeh i održivost iste. Kriteriji konvergencije dijele se na inflacijske kriterije, monetarne kriterije, kamatne kriterije te fiskalne kriterije koji su podijeljeni u dvije podskupine: kriterij proračunskog deficita te kriterij javnog duga. Poštovanje kriterija dovodi do razboritije monetarne politike te do realne konvergencije odnosno usklađivanja poslovnih ciklusa, a sve u cilju rasta blagostanja, stabilnosti, vjerodostojnosti te ugleda unije. Eurosustav, odnosno sustav monetarnih institucija na području EMU-e sastoji se od ESB-a i središnjih banaka država članica koje su nacionalne valute zamijenile eurom. Na čelu stoji Upravno vijeće koje definira monetarnu politiku, donosi odluke o kamatnim stopama i razini deviznih pričuva te upute za provedbu istih. Odgovornost za izvršenje odluka Upravnog vijeća leži na članovima Izvršnog vijeća, dok je dio zadaća delegiran i na nacionalne središnje banke koje ih operativno provode. ESSB čine, osim ESB-e čine i središnje banke svih država članica EU, dakle i one koje nisu uvele euro. Osim Upravnog i Izvršnog vijeća, ESSB-om upravlja i Opće vijeće koje se sastoji od guvernera nacionalnih središnjih banaka svih država članica EU. Svrha njegova postojanja sastoji se u pripremi i olakšavanju ulaska preostalih članica u EMU. Temeljna zadaća zajednice je srednjoročna stabilnost cijena, a u cilju transparentnosti odnosa relativnih cijena koje zatim utječu na donošenje odluka u proizvodnji i potrošnji, efikasniju alokaciju resursa te rast blagostanja, a zatim i niža inflacijska očekivanja što rezultira nižim dugoročnim kamatnim stopama i eliminacijom ostalih pojava vezanih uz inflatorno okruženje kao što su redistribucija imovine i dohotka ili distorzivni porezni efekti. Monetarne operacije ESB-e mogu se razvrstati u tri glavne skupine: operacije na otvorenom tržištu, standing facilities – operacije koje su na raspolaganju poslovnim bankama i minimalna obvezna pričuva. Većina koristi od ulaska u monetarnu uniju očituje se na makro razini, prvenstveno u vidu nestanka transakcijskih troškova konverzije europski valuta, zatim i pojednostavljenje načina plaćanja te lakša usporedivost cijena i nestanak valutnog rizika koji utječe na nestanak i dijela premije rizika ugrađenog u cijene i kamatne stope. Glede troškova, najveća koncentracija istih bila je također na makro razini, u vidu jednokratnih troškova konverzije nacionalnih valuta u euro te procesa prilagodbe novoj valuti, zatim i troškovi proizvodnje i stavljanja u opticaj nove valute. Kao glavni nedostatak navode se ograničenja u provođenju monetarne politike koje nameće sama unija. Hrvatska će ulaskom u monetarnu uniju, nakon ispunjenja kriterija konvergencije od kojih nije ispunjen još samo monetarni kriterij, preuzeti zajedničku valutu – euro – te postati dio Eurosustava čime će doći do prenošenja ovlasti HNB-a na ESB-u. Za očekivati je da će Hrvatska uživati sve one prednosti, troškove i nedostatke koje uživaju i druge članice EMU-e, a koje su prethodno navedene.