Porezi su prema današnjem shvaćanju conditio sine qua non formiranja i opstanka države. Više se ne postavlja pitanje treba li ubirati poreze, već je potrebno dati odgovore na pitanja tko je porezni obveznik, koliko iznosi porezna obveza, u koje će se svrhe upotrijebiti prikupljeni iznosi, ali i brojna druga. Iako država na različite načine nastoji spriječiti značenje porezne utaje, podatci o sivoj ekonomiji nam govore da ona i dalje odnosi značajan dio društvenog proizvoda. Građani, iako svjesni da je plaćanje poreza preduvjet za kapitalne investicije, održavanje i unapređenje javnih dobara, održavanje mirovinskog i zdravstvenog sustava, svejedno pronalaze različite načine kako izbjeći ili barem umanjiti iznos uplaćenih poreza. Država je tu često nemoćna, a njezine preventivne i represivne mjere ne dovode do željenih učinaka. Povećanjem poreznog opterećenja javlja se još veći otpor građana, a iznos uplaćen u državnu blagajnu na ime poreza, smanjuje se. Takvo izbjegavanje plaćanja poreza može dovesti do većih ili manjih teškoća u funkcioniranju države, pa čak i do nemogućnosti da se podmire planirani rashodi koji se financiraju sredstvima ubranim oporezivanjem. Svaka porezna utaja predstavlja slučaj za sebe stoga je teško klasificirati uzroke koji porezne obveznike navode na otpor plaćanju poreza, a i sama zakonodavna regulativa nedovoljno jasno razlučuje zakonito od nezakonitog djelovanja poreznih obveznika. Utaja poreza na dohodak manifestira se najčešće tzv. neprijavljenim radom („radom na crno“) koji ima više pojavnih oblika. Kod poreza na dobit najčešće je riječ o malverzacijama vezanim uz financijska izvješća, a kod poreza na dodanu vrijednost najčešće je riječ o izbjegavanju izdavanja računa ili izdavanju neispravnih računa. Budući da izvršitelji kaznenih djela iz područja gospodarskog kriminaliteta razvijaju sve složenije načine izvršenja, proširuju znanja i stječu nove vještine, potrebno je donijeti pravnu regulativu koja će imati naglasak na preventivnom djelovanju, odnosno odvraćanju poreznih obveznika od nezakonitih postupanja. Ako pak dođe do ponašanja koje je protivno pravnim pravilima potrebno je djelovati represivnim mjerama kako bi se počinitelji kaznili, a neplaćeni ili manje plaćeni porezni iznosi uplatili u državnu blagajnu. Učinkovitost prevencije i represije ovisi o međusobnoj suradnji različito rangiranih tijela unutar državne uprave, posebice triju Ministarstava- pravosuđa, unutarnjih poslova i financija, ali nikako ne treba zanemariti i ulogu Državnog odvjetništva. Upravo su se kao posljedica loše porezne regulative brojnih država, pojavile one države koje su te nedostatke pretvorile u vlastite komparativne prednosti, ali ujedno otvorivši time mogućnost prijevarama, utajama, pranju novca. Zbog toga se danas zajedničkim djelovanjem međunarodne zajednice nastoje spriječiti brojni oblici gospodarskog kriminaliteta koji se odvijaju u poreznim oazama. Posljednje, za uspješno funkcioniranje porezne uprave, koja je ključni faktor sprečavanja poreznih utaja, neophodna je adekvatna organiziranost i dobra opremljenost zaposlenih koji imaju odgovarajuću stručnu spremu, motivirani su za rad i usmjereni na rezultat. Osim odgovarajuće pravne regulative i funkcionalne porezne administracije, ključna je i suradnja različito rangiranih državnih tijela koja zajednički djeluju s ciljem rješavanja ovog problema.