Ovaj rad započinje važnim oblikom kontrole rada uprave, kojim se nastoje zaštititi s jedne strane subjektivna prava građana, a s druge strane objektivna zakonitost, a taj oblik naziva se upravni spor. Upravni spor se može definirati prema materijalnom stajalištu i prema organizaciono-formalnom stajalištu. Zakon o upravnim sporovima (dalje: ZUS) člankom 3. propisuje da se osigurava zakonitost pojedinačnih odluka, postupanja ili propuštanja postupanja javnopravnih tijela iz područja upravnog prava jer se njima izravno dira u prava i pravne interese građana, dakle ZUS taksativno navodi koji su predmeti upravnog spora. Upravni sporovi se mogu podijeliti na različite vrste, a to su spor o zakonitosti i spor pune jurisdikcije, subjektivni i objektivni spor te prvotni i naknadni upravni spor. Kod spora o zakonitosti sud se ograničava samo na utvrđivanje zakonitosti djelovanja uprave, odnosno ako sud utvrdi nezakonitost onda poništava djelovanje uprave. Kad sud provodi spor pune jurisdikcije, sud ne samo da utvrđuje nezakonitost djelovanja uprave, nego i sam rješava (meritorno) upravnu stvar koja je predmet upravnog spora. Ratio subjektivnog upravnog spora je postojanje zaštite prava građana, a objektivnog upravnog spora je zaštita objektivne zakonitosti. Bitna razlika kod podjele upravnih sporova na prvotne i naknadne je u predmetu upravnog spora. Kod prvotnog spora predmet spora je propuštanje donošenja neke pojedinačne odluke odnosno propuštanje postupanja nekog javnopravnog tijela, a kod naknadnog spora predmet spora je ocjena zakonitosti pojedinačne odluke, odnosno postupanja javnopravnog tijela, ili sklapanja, raskidanja i izvršavanja upravnog ugovora te općih akata točno određenih subjekata. Teoretski i praktično najvažniji su nam spor o zakonitosti i spor pune jurisdikcije o kojima će kasnije biti detaljnijeg govora. Nakon definiranja upravnog spora i navođenja predmeta upravnog spora, dolazimo do najbitnijeg dijela ovog rada, a to su radnje u upravnom sporu. Obuhvatila sam sve radnje navedene u glavi IV. ZUS-a, a to su redom proširenje tužbenog zahtjeva, povlačenje tužbe, priznanje tužbenog zahtjeva, postupanje prema tužbenom zahtjevu u tijeku upravnog spora, prethodno pitanje, prekid upravnog spora, obustava upravnog spora, privremene mjere, ogledni spor, podnesci, dostava uključujući osobnu dostavu, posrednu dostavu, dostavu zajedničkom predstavniku, dostavu pravnoj osobi, osobi koja obavlja registriranu djelatnost i javnopravnom tijelu, te dostavu u posebnim slučajevima. Nadalje, rokovi koji su vrlo važan postupovni element, povrat u prijašnje stanje, razgledavanje spisa predmeta i održavanje reda. Na kraju sam navela sudsku nagodbu kao poseban način rješavanja upravnih sporova.