| Abstract | Ratno silovanje, ponajprije korišteno kao metoda etničkog čišćenja i genocida, ali i sredstvo dominacije, zastrašivanje i ponižavanja, bilo je svakodnevna pojava u Domovinskom ratu. Silovanje, počinjeno u sklopu velikosrpske agresije radi proširenja na područje Republike hrvatske, ostavlja fizičke, psihičke i socijalne posljedice na ćrtvama sve do danas. Žrtve silovanja bile su i žene i muškarci, svih uzrasta, a silovanja su se odvijala u logorima, ali i u gradovima, selima i njihovim domovima. Iako se smatra kako je silovano između dvije i tri tisuće osoba, danas o tome progovara manje od deset posto. Aktualna šutnja o ovoj taboo temi uzrokova je sramom, strahom od osude, nedostatkom podrške obitelji, ali i našim zakonodavstvom. Ovim radom želim potaknuti na razmišljanje o brutalnom i monstruoznom kaznenom djelu silovanja u ratu koje se s pravom smatra ratnim zločinom. Isto tako željela bih uputiti na potrebu rješavanja velikog problema današnjice, istraumatizirane žrtava silovanja, njihov nedostatak obeštećenja, ali i neprocesuiranje njihovih počinitelja. |
