Nakon pada Rimskog Carstva unatoč nastojanjima pravnih škola, potrebe prakse te pojedinaca naprednih misli da vrate rimske institute u uporabu, razvoj prava ima silaznu putanju pa su gotovo sva načela pala u zaborav. Napoleon Bonaparte je, kao vojnik unutar Francuske revolucije promatrajući potrebe stanovništva oko sebe te želje vladajućih, stekao mnogobrojne ideje o tome kako bi pravo i pravni sustav trebali izgledati da bi se zadovoljile potrebe obje strane te razvila pravna sigurnost. Nakon njegova dolaska na vlast započele su kodifikacije najbitnijih grana prava, ali i uređenje pravosuđa pa ga danas pamtimo po Code Civilu, odnosno građanskom zakoniku. Nepravedno bi bilo zanemariti i njegovo uređenje civilnog i kaznenog postupka kao i kaznenog materijalnog te trgovačkog prava. Iako se cijelo vrijeme kao temelj njegova prava uzima rimsko pravo, uveo je novitete koji su prilagođeni vremenu. Kroz Code Civil uredio je pravo građanina, privatne odnose poput braka, posvajanja i ostatka obiteljskog prava, pravo vlasništva te obvezne odnose koji bi unaprijedili Francusku dajući stanovništvu pravnu sigurnost pri sklapanju raznih ugovora. U njegovu kaznenom zakoniku se nalaze taksativno navedeni zločini te ako neko djelo nije u zakonu kriminalizirano onda se pojedincu i ne može suditi za njega. Iako zagovornik smrtne kazne, za mnoga kaznena djela tražio je lakšu sankciju pa je uveo i civilnu smrt. Za kazneni i civilni postupak je zahtijevao da sude isti sudovi, ali unutar postupka su postale određene razlike. Velike ovlasti dao je i državnim odvjetnicima.