Konvencijom osnovani Centar i stvoreni mehanizam rješavanja investicijskih sporova pred tim Centrom te priznanje i provedbe odluka arbitražnih vijeća Centra, što je obveza svih članica, su prema svemu sudeći vrlo prihvatljivo rješenje kako za države tako i za strane investitore. Tome prije svega svjedoči veliki broj država ugovornica što ovu Konvenciju čini gotovo općeprihvaćenom. Također, broj sporova koji su povjereni te do sada riješeni pred ovim Centrom također mu daje na važnosti i od njega čini gotovo pa univerzalan forum za rješavanje investicijskih sporova između država i stranih investitora. Svakako valja napomenuti da Centar nije arbitražni sud, već arbitražna institucija koja pruža pravni i organizacijski okvir, institucionalnu infrastrukturu za arbitražu i mirenje između država ugovornica i ulagača koji su državljani drugih država ugovornica. Sama mirenja i arbitražni postupci su zadatak komisija i vijeća. Općoj prihvaćenosti Konvencije i Centra su svakako pridonijeli i Konvencijom propisani uvjeti za zasnivanje nadležnosti, kako oni ratione materiae, tako i oni ratione personae. Uvjeti jasno predviđaju kako će kao stranke u sporu moći sudjelovati samo države članice (uključujući njihove sastavne oblasti i agencije) te strani investitor s državljanstvom druge države članice ili domaća pravna osoba pod kontrolom osoba s državljanstvom druge države članice. Na ovaj se način jednostavno ograničio pristup kao bi se zajamčilo poštivanje svih odredaba konvencije, a poglavito o poštivanju i provođenju odluka arbitražnih sudova. Nadalje, spor koji se može povjeriti na rješavanje sukladno Konvenciji mora biti pravne prirode te mora proizlaziti izravno iz ulaganja. Definicije izravnosti te samog ulaganja, a isto vrijedi i za pravnu prirodu spora, nema pa je ostavljeno strankama, a potom i vijećima, koja su sama nadležna odlučivati o svojoj nadležnosti, da u svakom konkretnom slučaju odrede je li spor i u ovom pogledu arbitrabilan. Konačno, uvjet za zasnivanje nadležnosti Centra, odnosno za podnošenje spora na arbitražno rješavanje je i suglasnost stranaka. Njihov međusobni sporazum je, kao što je općenito slučaj kod arbitraže, kamen temeljac djelovanja Centra, a potom i korištenja njegove institucionalne infrastrukture. Državama je djelovanje Centra privlačno jer se ugovornicama s jedne strane zajamčilo da se protiv njih bez njihove suglasnosti neće moći pokrenuti spor, unatoč činjenici da su članice Konvencije, a s druge im se daju jamstva kako se druga država ugovornica, država stranog investitora, neće miješati u spor jer je isključena diplomatska pomoć, što isključuje mogućnost politizacije postupka, odnosno sporova. Također, država može biti sigurna da će njihov investitor u sporu sa stranom državom, pred Centrom, biti ravnopravna stranka. Samim investitorima je pak omogućeno da sami odluče o svojoj suglasnosti za rješavanje sporova pred Centrom pa su na taj način zadovoljene osnove arbitražnog postupanja, odnosno postupak je moguće pokrenuti samo uz opću suglasnost obiju stranaka.