Zakonsko porezno jamstvo institut je koji vuče porijeklo iz privatnog prava ali je posebno uređen i prilagođen Općim poreznim zakonom („Narodne novine 115/16, 106/18). Institutom se uređuje pitanje proboja pravne osobnosti u području poreznog prava i naplata poreznih dugova izravno od članova društva, članova uprave i izvršnih direktora te s njima povezanih osoba umjesto pravne osobe od koje se ta dugovanja ne mogu naplatiti, ukoliko se u poreznom postupku utvrdi da su svojim ponašanjem doveli do nemogućnosti naplate porezne obveze od trgovačkog društva kao glavnog poreznog dužnika. U trenutku kada društvo postane pravna osoba to se reflektira na odnose u samom društvu, na učinke prema trećima i na status imovine društva. Svakako da je odvojenost pravne osobe i vlasnika poželjna jer potiče poduzetničke pothvate, smanjuje rizike koji se javljaju gospodarskim poslovanjem ali proboj pravne osobnosti dolazi kao fina nadogradnja u smislu zaustavljanja mogućih zloupotreba. Porezno-pravni odnos je odnos između poreznog tijela i poreznog obveznika koji obuhvaća sva njihova prava i obveze u poreznom postupku. Sudionici tog odnosa su porezno tijelo i porezni obveznik, no kao treća strana mogu se pojaviti i osobe koje su gore spomenutim zakonom jamci za plaćanje porezne obveze. Fizička ili pravna osoba koja je odgovorna za porezni dug ukoliko ga u roku ne plati glavni porezni dužnik naziva se poreznim jamcem. Zakon porezne jamce dijeli na supsidijarne i solidarne prema obliku njihove odgovornosti. Preuzimatelj gospodarske cjeline smatra se poreznim jamcem za: 1. poreznu obvezu koja se temelji na poslovanju gospodarske cjeline prije samog preuzimanja i 2. poreznu obvezu koja se plaća po odbitku (porez na dohodak od nesamostalnog rada), uz uvjet da je ta obveza nastala u godini u kojoj je izvršen prijenos vlasništva gospodarske cjeline. ZTD u članku 252. određuje da član uprave trgovačkog društva ne postupa protivno pozornosti urednog i savjesnog gospodarstvenika, dakle protivno pravilnom načinu vođenja poslova, ukoliko poduzetničke odluke donosi na temelju primjerenih i dostupnih informacija i razumno pretpostavlja da djeluje za dobrobit društva. Članovi uprave i izvršni direktori u društvima kapitala odgovaraju kao porezni jamci u slučaju zloupotrebe ovlasti pri vođenju poslova društva koja dovede do nemogućnosti ispunjenja obveza iz porezno-dužničkog odnosa. Nadalje, opće je pravilo da članovi dioničkog društva, društva s ograničenom odgovornošću te komanditori u komanditnom društvu ne odgovaraju za obveze društva osim u slučajevima kada je to određeno zakonom. Načelo zabrane zloupotrebe prava temeljna je tekovina modernih pravnih sustava i usmjerena je očuvanju pravednosti pravnih sustava.