Prijenos dionica manjinskog dioničara je pravni institut koji glavnom dioničaru, odnosno dioničaru čije dionice čine najmanje 95% temeljnog kapitala pruža mogućnost da iz društva istisne male dioničare na koje otpada do 5% temeljnog kapitala. Institut je uveden u hrvatsko zakonodavstvo izmjenama Zakona o trgovačkim društvima („ZTD“) 2003. godine. Manjinski dioničari kao naknadu za prijenos svojih dionica dobivaju primjerenu otpremninu u novcu koju odredi većinski dioničar. S obzirom da manjinski dioničari nemaju mogućnost izbora, odnosno ne mogu se usprotiviti prijenosu svojih dionica, ZTD im predviđa određenu zaštitu u pogledu prava na sudsko ispitivanje primjerenosti otpremnine i prava na podnošenje tužbe za pobijanje odluka glavne skupštine. Do prijenosa dionica manjinskih dioničara dolazi u trenutku upisa u sudski registar što znači da sam upis proizvodi konstitutivan učinak. Uz uređenje ZTD-om, prijenos dionica manjinskih dioničara uređen je i Zakonom o preuzimanju dioničkih društava („ZPDD“). Razlika uređenja squeeze out-a u ZPDD-u u odnosu na ZTD sastoji se prvo u utvrđivanju praga, odnosno većinski dioničar kako bi bio ovlašten na podnošenje zahtjeva za prijenosom dionica mora imati najmanje 95% dionica s pravom glasa, za uzvrat manjinskim dioničarima mora ponuditi pravičnu naknadu, a manjinski dioničari nisu ovlašteni podnijeti zahtjev za sudsko ispitivanje primjerenosti otpremnine kao što je to predviđeno ZTD-om. ZPDD uz prijenos dionica manjinskih dioničara predviđa i pravo prodaje dionica koje manjinskim dioničarima pruža mogućnost da zatraže od većinskog dioničara koji drži 95% dionica s pravom glasa da otkupi njihove dionice. Institut prijenosa dionica prvenstveno ima u vidu poduzetničke interese i gospodarski razvoj dioničkih društava te pruža mogućnost većinskim dioničarima da preuzmu potpunu kontrolu nad dioničkim društvom. No s druge strane, zakonodavac nastoji pružiti odgovarajuću zaštitu manjinskim dioničarima s ciljem uspostavljanja ravnoteže između dvije nejednake strane.