U radu je prikazan položaj žena u 21. stoljeću u kontekstu obitelji, ekonomije i tržišta rada, politike, medija, obrazovanja i sustava socijalne skrbi. Na samom početku je spomenut pravni okvir na nacionalnoj, europskoj i svjetskoj razini, koji osigurava ravnopravnost među spolovima. Puno se toga promijenilo na bolje u posljednjih nekoliko desetljeća – očevi su postali uključeniji u odgoj djece, žene su sastavni dio tržišta rada, imaju pravo birati i biti birane u političkom smislu te im je obrazovanje pristupačnije nego ikad prije. No, puno je još prostora za napredak. Najmanje su ravnopravna, prema nekim autorima, područja obitelji i tržišta rada. Naime, odgoj i briga za djecu i dalje su u većini obitelji u prvom redu obveza majki, te su one suočene s problemom usklađivanja obiteljskog i poslovnog života, a na radnom mjestu s problemom staklenog stropa. Što se tiče politike, tek svaka peta osoba u parlamentima na svjetskoj razini je žena. Od svih trenutnih vođa država svijeta, samo je 10 žena predsjednica ili premijerki. Iako postoji zakon koji zabranjuje diskriminaciju žena u području medija, gotovo svakodnevno smo svjedoci medijskih sadržaja u kojima se ženu objektivizira, a njezine akademske i poslovne uspjehe umanjuje. Gledajući ukupan postotak osoba sa završenom višom i visokom školom, žena je značajno više, iako to ne znači da one zauzimaju većinu čelnih pozicija u profesijama kojima se bave. Socijalni rad naziva se ženskom profesijom jer čak 85% svih zaposlenih čine žene. Iako u manjini, muškarci češće dospijevaju na više hijerarhijske položaje.