Ovo istraživanje bavilo se prepoznavanjem načina na koje se održava anoreksija iz perspektive stručnjaka uključenih u rad s oboljelim osobama u Hrvatskoj, u svrhu poboljšanja intervencija u okviru socijalnog rada usmjerenih pomaganju oboljelim osobama da se oporave. Provedeno je putem polustrukturiranih intervjua sa šest stručnjaka koji rade na području Zagreba, a dobiveni podaci su analizirani tematskom analizom. Sudionici su naveli da se anoreksija održava intrapersonalno pomoću pro-anorektičnih uvjerenja, korištenja poremećaja kao sredstva za suočavanja sa stresom, osobina ličnosti i simptoma drugih psihičkih poremećaja, oslanjanja na vanjsku procjenu, negativne slike o sebi, skrivanja anoreksije i otpora prema terapiji. Navedeno je da se anoreksija interpersonalno održava pomoću stavova roditelja koji potiču anoreksiju, međuovisnih odnosa u obitelji, neadekvatnih načina suočavanja s problemima unutar obitelji, izloženosti nasilju u obitelji, neprikladnih roditeljskih ponašanja, kompetitivnog odnosa s braćom/sestrama, izloženosti komentarima vezanima uz izgled, loših odnosa s vršnjacima, poruka iz okoline koje podržavaju mršavljenje, stigmatizacije u bližoj okolini, manjka motivacije stručnjaka za rad s oboljelima i osjećaja izoliranosti iz društva. Sudionici također navode da se anoreksija kulturalno održava pomoću nedostupnosti adekvatnog tretmana svim osobama u Hrvatskoj, izloženosti kulturi u kojoj su prisutni strogi standardi ljepote, koja šalje poruke o važnosti izgleda i koja potiče perfekcionizam, te pomoću stigmatizacije anoreksije u društvu. Rezultati pokazuju da se anoreksija održava pomoću intrapersonalnih, interpersonalnih i kulturalnih čimbenika, koji u zajedničkoj interakciji motiviraju oboljelu osobu da nastavi s ponašanjima vezanima uz anoreksiju, te ukazuju na potrebu djelovanja na sve tri razine kako bi se oni umanjili i kako bi se oboljelim osobama olakšao oporavak.