Roditeljstvo za pojedince predstavlja razdoblje iščekivanja, radosti i ostvarenja planova i želja roditelja s djetetom. No, kada se roditelji susretnu s neočekivanim vijestima da njihovo dijete ima određene teškoće u razvoju, najčešće slijedi razdoblje s nizom novih briga i pitanja, javljaju se osjećaji poput tuge, krivnje, ljutnje i anksioznosti, a kao krajnji rezultat nove situacije u kojoj se roditelji nalaze pojavljuje se stres. U tim trenucima vrlo je važna podrška obitelji i prijatelja, kao i stručnih osoba, kako bi roditelji mogli prihvatiti činjenicu da dijete ima teškoće u razvoju. U tom procesu prihvaćanja, savjetovanje može biti jedna od metoda kojom se roditeljima djece s teškoćama u razvoju pomaže u njihovom prilagođavanju na novu situaciju. Upravo je stoga cilj ovog teorijskog rada uspostaviti pregled pojedinih istraživanja koja postoje na ovu temu kako bi se unaprijedio način pružanja psihosocijalne podrške u obliku savjetovanja roditeljima djece s teškoćama u razvoju, a na temelju potreba koje sami iskazuju. Socijalni rad, kao pomagačka profesija, jedna je od onih koja ima ključnu ulogu u osiguravanju takve podrške roditeljima djece s teškoćama u razvoju, a time i prava na uslugu savjetovanja. Svojim kompetencijama, socijalni radnici pomažu roditeljima djece s teškoćama u razvoju da se što uspješnije nose sa novonastalom situacijom te se zalažu za promicanje obiteljskih vrijednosti i odgovorno roditeljstvo te pomažu u podizanju kvalitete obiteljskog života općenito.