Okoliš je sustav na kojem se temelji naš život i naše zajedničko nasljeđe. Sustavna zaštita, očuvanje i poboljšanje okoliša predstavljaju vrijednosti, koje treba poštivati i nastojati ostvariti na europskoj i nacionalnoj razini. Okoliš u kojem čovjek živi, osigurava mu ostvarenje osnovnih životnih potreba i postizanje napretka. Svaka ljudska djelatnost ima određeni utjecaj na okoliš, a okoliš ima ograničene resurse. Povijest ljudske civilizacije pokazala je da su ljudi skloni djelovati na način koji će dovesti do znatnog pogoršanja stanja okoliša, ako se njihova aktivnost ne postavi pod pravna ograničenja. Upravo takva ograničenja analizirat će se u ovom radu. U prvom dijelu rada razmatrat će se postupci zaštite okoliša na europskoj razini, a primarno procesni položaj stranaka u tim postupcima. Navest će se pojedini slučajevi iz prakse europskog zakonodavstva, koji su važni za razumijevanje položaja stranaka u postupcima zaštite okoliša te kako bi se spoznali eventualni problemi u ostvarivanju procesne legitimacije. U drugom dijelu rada, razmatrat će se važni dokumenti i zakoni kojima se uređuje zaštita okoliša te će se prikazati procesni položaj stranaka u upravnom sporu glede zaštite okoliša, na razini Republike Hrvatske. Posebno će se razmatrati položaj tužitelja, tuženika, zainteresirane osobe, njihov položaj na usmenoj raspravi, kao i položaj lokalnog i područnog javnog sektora u upravnom sporu. U prvom i u drugom dijelu rada jasno će se opisati, kako su odredbe Aarhuške konvencije u pitanjima zaštite okoliša provedene u Europskoj uniji i u Republici Hrvatskoj. Na kraju rada, navest će se mogući pravni lijekovi koje stranka može iskoristiti, ako nije zadovoljna ishodom postupka te u zadnjem poglavlju iznijeti mišljenje o temi ovog rada i moguća rješenja za probleme, koji se pojavljuju.