Predmet ovog završnog rada su izvanredni pravni lijekovi u upravnom postupku. Izvanredni pravni lijekovi u upravnom postupku Republike Hrvatske uređeni su Zakonom o općem upravnom postupku koji je ranije, do stupanja na snagu novog Zakona propisivao više izvanrednih pravnih lijekova nego što ih imamo danas, njih sedam. Prvi od izvanrednih pravnih lijekova je obnova postupka koji omogućava ponavljanje već vođenog postupka koji je okončan donošenjem rješenja u cilju rasvjetljavanja novih činjenica i dokaza za koje se nije znalo u vrijeme vođenja postupka ili kako bi se uklonile posljedice postupovnih grešaka i nezakonitog djelovanja tijekom vođenja postupka. Oglašivanje rješenja ništavim sljedeći je u nizu izvanrednih pravnih lijekova. Taj pravni lijek koristi se u situacijama kada u rješenju koje je doneseno u upravnom postupku postoji greška najjačeg intenziteta zbog koje to rješenje upravnim aktom treba odstraniti na učinkovit način. Poništavanje i ukidanje nezakonitog rješenja izvanredni je pravni lijek kojim se nezakonito rješenje poništava ili ukida u cijelosti ili djelomično i onda kad više ne postoji mogućnost podnošenja žalbe. Ukidanje je moguće i u slučaju zakonitog rješenja kojim je stranka stekla neko pravo, što predstavlja još jedan izvanredni pravni lijek koji se može koristiti samo u situacijama koje propisuje Zakon jer se radi o radikalnijem pravnom lijeku. U nastavku svoga rada spomenut ću koji su izvanredni pravni lijekovi postojali u Republici Hrvatskoj prema starom Zakonu o općem upravnom postupku i do kakvih je razlika došlo kod samih izvanrednih pravnih lijekova i uvjeta za njihovu primjenu stupanjem na snagu novog Zakona. Također ću na primjeru specifičnog pravnog uređenja i dva entiteta Bosne i Hercegovine objasniti izvanredne pravne lijekove koji se primjenjuju u upravnim postupcima u toj zemlji.