Obzirom da su vjeroučitelji u Republici Hrvatskoj imenovani od svojih vjerskih institucija ne podliježu nadzoru škole niti ministarstva, ali su na teret državnog budžeta. Tako postoji podatak da za više od tri tisuće (3000) vjeroučitelja država godišnje izdvaja oko dvjesto pedeset milijuna kuna (250.000 000 kn) za njihove plaće. Vjeroučitelji su u odnosu na svjetovne učitelje u povoljnijem položaju glede napredovanja u zvanje savjetnik, mentor ili pak ravnatelj. Nakon dvije godine radnog iskustva napreduju u vjeroučitelj mentor, a nakon pet godina radnog iskustva u struci kandidiraju se kao i ostali učitelji i nastavnici na mjesto ravnatelja škole. Opisan radni odnos vjeroučitelj (katoličkog, pravoslavnog, židovskog i islamskog nastavnog predmeta) u osnovi je isti. Gledajući od zasnivanja radnog odnosa, samog rada, odgovornosti i prava temelj su Ugovori između vjerske zajednice i Vlade. Uvjeti su isti iako za neke lakše ih zadovoljiti, može se javiti poneki oblik diskriminacije, segregacije ovisno tko je akter ili tko je nezadovoljna strana. Da je taj sustav u sustavu pomalo upitan i osjetljive prirode jer od vjerske zajednice, Ministarstva obrazovanja pa nekih oblika državne uprave nije bilo dobre volje za suradnju. To može izazvati propitivanje od strane pripadnika suprotnih vjerskih zajednica pa i šire, iako ne bi bilo zgorega da se to podigne do razine slobodnog mišljenja. Vjeroučitelji se ne čuju ne vide ne prosvjeduju upitno je koliko su potpora prosvjetnim radnicima. Obzirom da se u novije vrijeme osobe obrazuju na temu vjere izvan crkve, džamije, sinagoge vrijedilo bi se pobrinuti da ih se oslobodi tutorstva vjerskih zajednica u pogledu obrazovanja i zapošljavanja. Vjeroučitelje svakako treba potaknuti da se više probijaju u javnosti i na tržište rada kao samostalne isprofilirane prosvjetne kandidate sposobne za javno natjecanje za određena radna mjesta.