UNIDROIT Načela ne mogu se smjestiti u privatnu kodifikaciju građanskog prava koju je odobrila međuvladina institucija ili u tradicionalne izvore prava. Nisu ni ugovor ni kompilacija običajnog prava, ali ni standardni uvjeti ugovora, nego se može reći da su manifestacija transnacionalnog prava. Zato je izradom i objavljivanjem Načela radna skupina UNIDROIT-a dala novo značenje tradicionalnom pojmu „kodifikacije“ u skladu sa suvremenim trendom stvaranja pravnih pravila „odozdo prema gore“. Pronašla su svoju primjenu na različite načine: dopuna nacionalnim zakonodavstvima, model za izradu domaćih zakona, podloga za tumačenje postojećih pravnih instrumenata i popunjavanje pravnih praznina te koristan alat u ugovornom pravu, sudovanju i međunarodnoj trgovačkoj arbitraži. Ovaj rad prikazuje razvoj i važnost UNIDROIT Načela te njihov odnos s drugim pravnim izvorima kao što su ostale nedržavne kodifikacije, lex mercatoria i Uredba Rim I. Osim toga, daje pregled različitih polja primjene Načela u nacionalnim pravnim sustavima kao mjerodavnog prava koje su stranke odabrale, u ugovornom pravu, u međunarodnoj trgovačkoj arbitraži i prilikom popunjavanja praznina međunarodnog prava, i to na primjerima Bečke konvencije i UN-ove Konvencije o međunarodnoj prodaji robe (CISG).